Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/malenicavecernji

Marketing

Vrijeme je da Mirko Ilić dobije naše državljanstvo

Sada već pokojna majka dizajnera i ilustratora Mirka Ilića početkom devedesetih odlazeći iz Zagreba nije ponijela televizor i frižider već plakate,omote ploča, stripove,ilustracije i naslovnice Danasa i drugih časopisa koje je njezin sin napravio u svojoj zagrebačkoj fazi.

Ona je dobrim dijelom zaslužna za retrospektivnu izložbu ilustratora i dizajnera koji je sinoć u Gliptoteci okupio veliki broj prijatelja, suradnika,istomišljenika, poznavatelja i štovatelja njegovog rada.

Nije bilo političara osim (Duška Ljuštine, Vesne Pusić i Milorada Pupovca). Ništa čudno kad je Mirko u pitanju.Uvijek buntovan i nerijetko neshvaćen (zagrebački đak ) i dalje je bez hrvatskog državljanstva. No zato su ga svojim dolaskom počastili književnica i bivša supruga Slavenka Drakulić ali i pjesnik i kantautor Arsen Dedić te redatelj Fadil Hadžić. Ali došao je i veleopslanik RH u Bugarskoj Dražen Vukov Colić s kojim je Mirko radio u Danasu. A bogme i ured predsjednika Republike bio je zastupljen sa čak dva savjetnika (Izetom Aganovićem i Majom Razović Kocijan )koji su došli privatno.

Dok sam razgledavala izložbu zadivili su me plakati koje je Mirko radio krajem sedamdesetih za mnoge kazališne predstave.Zanimljivi su stripovi ali naslovnice Danasa ,Timea i New York Timesa.Jednostavno svestran i talentirani umjetnik vrijedan divljenja.Baš zbog toga mi jedna stvar nikako ne ide u glavu. Zašto Hrvatska Iliću, kao zaslužnom građaninu ne da državljanstvo bez obzira što on odbija popuniti formulare s pitanjem zašto želi naše državljanstvo? I on sam kaže kako ga za Hrvatsku vežu prve ljubavi,iskreni prijatelji i prva životna iskustva.

I sama sam u nekoliko navrata s ministrima vanjskih poslova Toninom Piculom i njegovom tadašnjom zamjenicom Vesnom Cvetković Kurelec te Miomirom Žužulom raspravljala o toj temi.Žužul je čak bio spreman to realizirati ali se onda Mirko zainatio.

Još uvijek mi nije jasno gdje je zapelo i zašto Ilić nije dovoljno dobar da zasluži državljanstvo,bez popunjavanja nepotrebne papirologije, dok je izadnjih 17 godina Hrvatska država davala državljanstva šakom i kapom ,pa čak i srbijanskim i ruskim krimanalcima. A u isto vrijeme nije u stanju dati državljanstvo umjetniku kojem su,istini za volju pokojni majka i otac bili Srbi, koji nisu rođeni u Hrvatskoj kao ni on, ali je po školovanju i djelovanju neosporno hrvatski umjetnik. Kao Dalmatinku fascinirao me uvijek pravi "zagrebački" kojim i danas Mirko tako lijepo govori iako već desetljećima (od 1986.) živi u New Yorku.

Žao mi je ,ne samo kao Mirkovoj prijateljici,nego kao građanki ove zemlje, da naši ministri kulture od Pavletića,Vujića pa sve do Biškupića kao ni ministri unutarnjih i vanjskih poslova u Iliću nisu prepoznali idealnog kulturnog izaslanika. Jednostavno ako već nisu do sada to učinili vrijeme je da mu daju hravatsko državljanstvo kao zaslužnom građaninu a da ga Omiš,gdje obožava ljetovati, proglasi počasnim građaninom. Tim više bi to trebali učiniti jer Mirko nije želio uzeti ni srbijansko ni bosansko-hercegovačko državljanstvo iako su mu ih nudili.

Naime,u modrenom poimanju nacije važan je izbor pojedinca a ne krvna zrnca ili mjesto rođenja. Stoga bi Hrvatskoj trebala biti čast da jedna umjetnik svjetskog kalibra želi baš naše državljanstvo. Nažalost često od Mirka slušam kako ga napadaju u Srbiji a nije poniženja bio pošteđen ni u Hrvatskoj. Prije dvije godine tako mu je naprasno otkazana izložba u Muzeju za umjetnost i obrt. A gle čuda za izložbu u Gliptoteci nije dobio ni kune od Ministarstva kulture ali obraz Hrvatske spasio je grad Zagreb i sponzori (bog ih blagoslovio).



Post je objavljen 06.05.2008. u 10:22 sati.