Marketing
Tijekom vremena
Večer je pomalo mučno
otpuhala moje misli.
Sklupčala sam se
u vlastitu utrobu, večeras.
Vjerujem da su to primijetili
i ljudi oko mene.
Plastične fotelje
su odisale kao moja strepnja,
nije bilo mjesta ni za koga.
Hladan neon me skrio
iza vlastite crnine,
prozirna i smirena
gasila sam cigaretu za cigaretom.
Vlažna hrpa opušaka
me jedino tješila,
vukla sam dim
koji mi je pekao oči.
Da, tvoj zagrljaj bi sve umirio.
Ostalo ionako nije moje, niti želim
niti mi pripada.
Nisam sanjala
da ću živjeti noć.
Sve što sam položila u utrobu
su mozaici čežnje i nostalgije,
razbacane kockice.
Večeras sam srušila sliku iznutra.
Moja hrabrost
je suptilna i ženstvena,
mlijeko za tijelo
koje mi klizi pod rukama,
pogled je dubok i prostran
jer ne poznaje granice,
ubila sam opet zašto i zato
da ti mogu mislima doputovati.
Nema odgovora,
ja i upaljač
koji se konstantno gasi
dok palim cigaretu.
Gasi se moje ljubazno
"dobra večer".
Večeras sam na trenutak
prestala disati,
ovaj put sam zatvorila sve pred sobom
svijet je blistao u opušku cigarete.
Uvlačila sam punim plućima
samo da se sjetim
jednog zagrljaja.
Post je objavljen 04.05.2008. u 17:14 sati.