U Hrvatskom Čuntiću kod Petrinje pojavila se ovčja ili Q-groznica, od koje je dosad oboljelo troje ljudi koji su došli u dodir sa zaraženim ovcama, doznaje se u Zavodu za javno zdravstvo Sisačko-moslavačke županije.
Oboljeli su hospitalizirani u sisačkoj Općoj bolnici "Dr. Ivo Pedišić", dok su ekipe Zavoda za epidemiologiju Zavoda za javno zdravstvo Sisačko-moslavačke županije izašle na teren i stanje stavile pod nadzor.
Epidemiolozi Zavoda za javno zdravstvo Sisačko-moslavačke županije uzeli su uzorke krvi od ovaca koje se smatraju zaraženima bakterijom ovčje groznice. Nalazi će biti gotovi u petak, od čega zavise daljnje mjere na suzbijanju Q-groznice na tom dijelu Banovine.
Bakterija ovčje ili Q-groznice nalazi se u posteljici ovce te, nakon što se ovca ojanji, pada na zemlju, a osušenu ju raznosi vjetar i prenosi na ljude, kaže dr. Inoslav Brkić iz Zavoda za javno zdravstvo Sisačko-moslavačke županije.
Ljudi koji dođu u dodir s bakterijom obolijevaju nakon dva-tri tjedna inkubacije, dobivaju visoku temperaturu i do 40 Celzijevih stupnjeva, te se žale na bolove u mišićima i glavobolju. Dio bolesnika može dobiti atipičnu upalu pluća, a dio i hepatitis.
Kako bi se spriječilo širenje zaraze, dio zaraženih ovaca bit će usmrćen, a dio ovaca na širem području oko Hrvatskog Čuntića cijepljen.
Što je Q - groznica?
Q-groznica je zarazna bolest životinja i ljudi. U životinja se najčešće ne primjeti, dok su znakovi bolesti u ljudi slični gripi i upali pluća. Uzročnik bolesti je rikecija Coxiella burnetii.
Tko najćešće oboljeva od Q-groznice?
Q-groznica relativno je rijetka bolest kod ljudi. Ljudi koji su u češćem kontaktu sa životinjama izloženi su većem riziku oboljenja, kao npr. veterinari, radnici u klaonicama, laboratorijsko osoblje i stočari. Ljudi češće oboljevaju u sezoni janjenja, jarenja, ... (proljeće).
Kako se Q-groznica širi?
Zaražene životinje šire uzročnika urinom fecesom, mlijekom, a naročito posteljicom i plodnim vodama nakon poroda i/ili pobačaja. Od Q-groznice, ljudi najčešće oboljevaju udisanjem kontaminiranoga zraka i prašine. Uzročnik u prašinu dospije iz tkiva i tjelesnih tekućina zaraženih životinja. Izravan kontakt ljudi s oboljelim životinjama također može izazvati zarazu, kao i konzumiranje sirovoga nepasteriziranoga mlijeka i proizvoda od sirovoga mlijeka. Pri nomadskom načinu stočarenja ovce mogu širiti bolest na veća prostranstv
Q groznica je zoonoza uzrokovana globalno prisutnom bakterijom, poznatijom kao Coxiella burnetii. Q groznica je prvi put opisana 1935. god. Procjena je stručnjaka da veliki broj bolesti uzrokovanih spomenutom bakterijom prolazi nezapaženo, ili se iz nekog razloga ne prijavljuje nadležnim veterinarskim službama, pa je teško ponuditi točnu i preciznu procjenu incidencije ove bolesti na globalnoj razini. Mnoge infekcije kod ljudi prolaze neopaženo.
Stoka, ovce i koze primarni su rezervoari zaraze C. burnetii. Međutim, infekcije su zabilježene kod cijelog niza životinja, od drugih vrsta domaćih životinja pa do kućnih ljubimaca.
C. burnetii uglavnom ne uzrokuje klinički očitu bolest kod spomenutih životinja, iako su slučajevi pobačaja kod ovaca i koza povezivani s infekcijom C. burnetii.
Mikroorganizmi se izlučuju putem mlijeka, urina i fecesa inficiranih životinja. Karakterističan, i vrlo važan, način prijenosa odvija se tijekom porađanja mladunčadi, kada veliki broj uzročnika dospijeva u okoliš iz amnijske tekućine i posteljice.
Mikrorganizimi su otporni na vrućinu, suhi okoliš i mnoge dezificijense. Takve osobine otpornosti organizma dopuštaju bakterijama da prežive kroz dugi period u vanjskom okolišu.
Čovjek se najčešće zarazi udisanjem ustajalog stajskog zraka koji sadrži velik broj mikroorganizama iz isušenog tkiva posteljice, plodne vode i ekskreta životinja. Ljudi su vrlo osjetljivi na bolest, i često je potreban vrlo mali broj organizama da uzrokuje infekciju. Rjeđi način infekcije je putem zaraženog mlijeka, ili putem ingestije zaražene hrane. Još rjeđi način prijenosa je s čovjeka na čovjeka.
Simptomi i znakovi bolesti kod čovjeka
Otprilike samo polovica inficiranih osoba pokazuje simptome i znakove zaraze. Većina akutnih oblika Q groznice počinje s iznenadnom pojavom slijedećih simptoma (jednog ili više):
-visoka temperatura
-teške glavobolje
-opća slabost
-bolovi u mišićima
-konfuznost
-bolno grlo
-osjećaj hladnoće
-pojačano znojenje
-ne-produktivni kašalj
-mučnina
-povraćanje, proljev
-bol u trbuhu
-bol u prsima
Povišena tjelesna temperatura najčešće traje 1-2 tjedna. Može se dogoditi da osoba izgubi na težini. Od ukupnog broja svih ljudi koji razviju kliničku sliku bolesti, njih 30-40% dobit će upalu pluća. Uz to, većina bolesnika ima pogoršani nalaz jetrenih enzima, a neki mogu razviti i hepatitis.
Većina bolesnika dostigne potpuno izlječenje u roku od nekoliko mjeseci bez ikakvog liječenja. 1-2% oboljelih od Q groznice umire od bolesti.
Kronična Q groznica karakterizirana je infekcijom koja ustrajava više od 6 mjeseci. Kronični oblik bolesti je mnogo rjeđi, ali i ozbiljniji u usporedbi s akutnim oblikom bolesti. Bolesnici koji su preboljeli akutni oblik mogu razviti kronični oblik bolesti već nakon jedne godine, ili tek nakon 20 godina od primarne infekcije.
Ozbiljna komplikacija Q groznice je endokarditis, koji uglavnom zahvaća aortalne zaliske, rjeđe mitralne zaliske. Većina bolesnika koji razviju kronični oblik Q groznice imaju već postojeću bolest zalistaka ili imaju presađivane zaliske.
U povećanom riziku za razvijanje kroničnog oblika bolesti nalaze se osobe koje su "primile" neki transplantat, bolesnici s karcinomom i osobe s kroničnom bolešću bubrega. Postotak smrtnih ishoda kod kroničnog oblika Q groznice ide čak do 65%.
Period inkubacije kod Q groznice varira ovisno o broju organizama koji inficiraju čovjeka. Infekcija većim brojem mikroorganizama rezultirat će kraćim periodom inkubacije. Većina bolesnika se razbolijeva 2-3 tjedna nakon izlaganja uzročniku. Osobe koje prebole Q groznicu mogu steći trajni, doživotni imunitet.
Dijagnoza bolesti
Simptomi i znakovi bolesti nisu karakteristični za Q groznicu, stoga je teško samo na osnovi kliničke slike postaviti točnu dijagnozu. Za točnu dijagnozu, potrebno je napraviti prikladna laboratorijska testiranja.
Rezultati nekih rutinskih laboratorijskih pretraga već mogu ponuditi dijagnozu Q groznice, ali uz odgovarajuću kliničku sliku i prije spomenuti rizičan okoliš. Npr., broj trombocita može sugerirati Q groznicu, jer bolest često prati prolazna trombocitopenija.
Potvrđivanje dijagnoze Q groznice zahtjeva serološke testove koji mogu otkriti prisutnost protutijela na antigene koje nosi Coxiella burnetii.
U većini laboratorija najpouzdanija i najčešće korištena je metoda indirektnog imunofluorescentog eseja (indirect immunofluorescence assay (IFA)). Coxiella burnetii može biti otkrivena u zaraženim tkivima i korištenjem imunohistokemijskih bojanja i metodama otkrivanja DNA.
Nedavne studije su pokazale da veća preciznost u dijagnosticiranju bolesti može biti postignuta praćenjem specifičnih koncentracija različitih razreda protutijela (isključujući IgG), uglavnom IgA i IgM. Kombinirano otkrivanje IgM i IgA, zajedno s protutijelima razreda IgG poboljšava specifičnost eseja i pruža veću točnost kod dijagnosticiranja bolesti. IgM protutijela su od pomoći kod dijagnosticiranja nedavne infekcije.
Liječenje
Doksiciklin (tetraciklinski antibiotik) terapija je izbora kod akutne Q groznice. Antibiotska terapija je najučinkovitija kada se s njom otpočne prva tri dana bolesti. Najučestaliji oblik terapije je 100 mg doksiciklina uzetog na usta dva puta dnevno, kroz 15-21 dan.
Antibiotici iz skupine kinolona pokazali su dobre eksperimentalne rezultate protiv C. burnetii u in vitro uvjetima.
Mnogo je teže liječiti endokarditis koji se javlja u sklopu kroničnog oblika Q groznice. Terapija spomenute komplikacije često zahtjeva uporabu više lijekova. Do danas su ispitivane dvije sheme liječenja: 1) doksiciklin u kombinaciji s kinolonima, najmanje četiri godine, 2) doksiciklin u kombinaciji s hidroksiklorokinom, u periodu od 1.5 do 3 godine. Potonja terapija rezultira manjim brojem relapsa, ali zahtjeva rutinske pretrage oka, da bi se pokazala moguća akumulacija klorokina. U nekim slučajevima oštećenja srčanih valvula bit će potreban kirurški zahvat.
Prevencija bolesti
Q groznica pogađa uglavnom osobe koje se profesionalno izlažu rizičnom okolišu, a tu spadaju veterinari, prerađivači mesa, osobe koje rade s ovcama, koje rade s mliječnim proizvodima, uzgajivači stoke i istraživači koji rade sa životinjama.
Metode prevencije i kontrole trebale bi primarno biti okrenute prema spomenutim rizičnim skupinama ljudi.
Za prevenciju i kontrolu Q groznice mogu poslužiti:
-educiranje javnosti o potencijalnim izvorima infekcije
-prikladno odlaganje posteljica, fetalnih membrana i ostalih stvari koje nastaju pri janjenju
-ograničen prilaz stajama i laboratorijima u kojima obitavaju potencijalno zaražene životinje
-koristiti samo pasterilizirano mlijeko i mliječne proizvode
-vakcinirati osobe uključene u istraživanje i praćenje bilo ovaca koje nose fetus, bilo samog mikroorganizma C. burnetii.
-zaražene životinje smjestiti pod karantenski nadzor
-osigurati da farme ovaca budu dovoljno udaljene od područja nastanjenih ljudima.
-životinje bi trebalo redovito testirati na antitijela protiv C. burnetii. Također bi trebalo spriječiti nepoželjno strujanje zraka u druge prostorije u kojima borave ljudi ili druge životinje.
-savjetovati bolesnike koji su u povećanom riziku za razvijanje komplikacija, kao npr. osobe s bolestima srčanih valvula.
Danas je već razvijeno cjepivo za Q groznicu koje se koristi u rizičnim područjima Australije, gdje je prevladavajuća privredna grana ovčarstvo. Osobe koje su dokazano već bile u kontaktu s uzročnikom Q groznice, ne smiju primiti spomenuto cijepivo, zbog ozbiljnih komplikacija, uglavnom lokaliziranih na mjestu injiciranja cjepiva.
Q groznica i bioterorizam
Coxiella burnetii jako je infektivan mikroorganizam koji je prilično otporan na vruće i suhe uvijete. Može se prenositi zrakom, a ljudi ga mogu udahnuti. Samo jedan (brojem: 1) mikroorganizam može kod osjetljivih ljudi izazvati bolest. Zbog svega navedenog Coxiella burnetii smatra se potencijalnim sredstvom za bioterorizam.
Piše: dr. med. Strahimir Sučić
Post je objavljen 03.05.2008. u 14:55 sati.