Ne razumiješ?
Pričat ću ti sada, dok duhan još ima okus višnje a noga ritam naših tijela koja dugo nisu plesala.
Ljuljam se na stolici želje, smijem tvom licu što ljubi leđa nekog drugog svemira.
Ti ne prestaješ, jer ne znaš da si započeo. Sa svakim vragom u tebi popit ću kavu,a sa tugom otplesati nešto sjetno u suton.
Hajde, padni u rupu kojoj smišljam lagan pad, jer za tebe nismo stvarali bol.
Probudi se ujutro, šaljem ti miris svog vrata. Idi, otiđi još dalje..
Moje tijelo prati te pod plahtama što ne mirišu na mene.
Crna čipka glatko pada na moj dlan dok ti ratuješ sa sobom.
Ovoj priči ne nalazim kraj....
Post je objavljen 03.05.2008. u 14:40 sati.