(1990.)
izgubljen u strasti
ko klonuli pjesnik u pustinji
pišem nesuvisle riječi na ionako išaran stol
ustajem, hodam kroz mrak
tvoje tijelo me zaustavlja
tvoje mi riječi oduzimaju dah
s usana ti iskri sjaj
želim upiti te sokove s njih
želim ti dodirnuti lice
a ti možeš trčati
ali nikada nećeš pobjeći
ti možeš otići
ali zauvijek ćeš ostati u meni
ne pitaj me zašto
sve se vidi u očima koje te preklinju
ostani i priđi mi bliže
želim upiti tvoj miris
ti si savršenstvo sna
ti si moj poklon koji ću uzeti od neba
više mi ništa ne treba
zato ne odlazi
oluje nadiru u meni
otpuhat će me tebi u zagrljaj
želim da budeš tamo gdje ću tražiti milostinju
udjeli mi cjelov uz šapat
potraži snove koje još nisi sanjala
jer bila si princeza
a sada samo anđeo podrezanih krila
slični smo po tome, i borimo se zajedno
za nešto kao raj za skitnice
jer stvarnost i san su braća
a ti si njihova sestra koju želim ljubiti
povedi me u tajne odaje i zarobi me
ne želim slobodu u svojoj praznini
dok ti podižem rukavicu s poda
promatram tvoje promrzlo tijelo
teško je pomisliti da bi san mogao prestati
priđi još bliže i zaroni u mene
toplije je kada smo zajedno
Post je objavljen 03.05.2008. u 12:39 sati.