Kad sam citala Kanta, u Metafizici cudoreda pricao je o volji. O tome kako ljudi sve ljudske kreposti iskoristavaju. To mi se svidjelo. Sjecam se recenice: Nista nije dobro osim dobre volje.
Zatim sam jednog prijatelja iz razreda uvukla u razgovor o Bogu. Bogu kao katolickom Bogu. Pricali smo da je mozda Bog zapravo los lik, a Sotona dobar, a mi to ne shvacamo. I ako dode na kraju Sotona i kaze nam da smo
bili u krivu, da je on dobar lik, sto dalje.
Zatim je on pricao kako ih na vjeronauku uce da ne smiju citat horoskop, vjezbat yogu, meditirat, slusat neku "losu" glazbu, seksat se prije braka i slicno.
To me bas razljutilo. Moram priznat da nisam bas najbolje upucena u Bibliju, ali tamo to definitivno ne pise.
Da se vratimo na pojam "dobra" ili "losa" glazba.
Imamo neke prijatelje protestante. Evangeliste. Ima par tih vrsta protestanata. Kad sam bila kojih 12 godina, poslali su me s njihovom kcerkom u kamp neki takav vjerski. Zapravo me zapanjilo da kod njih nema molitve tipa Oce nas, vec svatko prica svoju vlastitu molitvu. To mi se svidjelo, jer i ja tako molim, samo sto ne bogu ili Bogu.
U tom kampu je bio jedan odlican covjek. On mi je rekao (tada sam bila u fazi Iron maiden, Judas priest, Cradle of filth, Nightwish, Him i slicno) da se ne brinem onim sto ce netko reci. Rekao mi je da ne postoji losa glazba. Vec postoje losi tekstovi, no to ne znaci da je glazba losa. Kaze da je glazba ono sto nam je dano, i da moramo stvarat i klasicnu glazbu a i neki hard rock, zato sto su to nase emocije. Zapravo ima neki dubok pristup svemu. Ne sjecam se imena tog covjeka. Samo da bih ga rado opet vidjela. U to vrijeme je malo ljudi htjelo pricat sa mnom. Sjecam se da je lijepo svirao. Dojmilo me se to.
U to vrijeme sam pocela razmisljat o pojmu boga. Do tada nisam. Ne potjecem iz religiozne obitelji. Kod nas je vazno sto znas i koliko znas, ali oni ne pridaju paznju duhovnosti. A to mi je postalo sve vaznije, sto sam postajala starija.
Pocela sam se hvatat za sve filozofe, religije i vjerovanja. Sve sam morala znati o svemu. To je dovelo do unistavanja sfere mog drustvenog zivota i pisanja. Sto je dobro. Kad budem realna, shvatim da u bilo kojem mjestu mogu naci ovakve "prijatelje" a ono sto sam naucila ne bih mogla samo tako nauciti.
Nekada se pitam je li sve dobro ili lose. Ali covjek nije stvoren da bude porazen. Moze ga se unistiti, ali ne i poraziti:).
Jos se uvijek bojim. Prikrivam to bahatoscu, arogancijom, umisljenoscu, uspravnim hodom, time da se ne krecem u jednom drustvu nikada dulje vrijeme.. Rekla je mama da sam ja ptica selica. Da cu cijelog zivota nesto traziti i da to nikada necu naci. Kaze da ljudi nisu stvoreni da bi nasli to za cime tragam. No trazit cu i dalje, to je nit koja me vodi.
Od postavljanja pitanja proslo je 5 godina. Jos mi je vazno. I jos se ponekad uhvatim kako se hvatam za zadnju slamku, ali gradim stav i misljenje. Koji ce se mijenjati. Mozda je bolje imati pogresno misljenje, nego ga nemati.
*Dobila sam dva prekrasna 80e stajl rajfa. I kompliment da zracim. I mengu. I pila sam vino. Sretna:)
Post je objavljen 03.05.2008. u 11:07 sati.