Marketing
Kako provesti prvomajske praznike u gradu?
(by anna)
Dio prvi
Toliko godina unazad, sve do jučer, nisam mogla zamisliti Prvi maj bez roštilja, ćevapa, sudžukica, odjeće koja na kraju dana mirše na dim i pečeno meso, nečije vikendice, neke lopte, eventualno reketa. Prvi maj mi je uvijek bio drag jer dolazi dan iza mog rođendana, (sedam sati mi je falilo da se zovem Maja) tako da me u sred maja drži praznično raspoloženje kao da je Nova godina.
I šta da se radi kada se ostane i bez roštilja i bez vikendice i bez reketa? E pa jučer smo našle odgovor. Nas tri smo otišle u grad oko tri popodne i u šoku uživale u Sarajevu koje nikad prije nismo vidjele. Ali i doslovno i bukvalno. Prazne ulice, prazni parkinzi, tišina, ulice bez Sarajlija, poznatih nam faca...ali zato pune svih drugih naroda i nacija. Ne znam jesam ikada vidjela onoliko turističkih grupa, jedna ispred Katedrale, druga ispred Begove džamije, treća na Baščaršiji, četvrta u Ferhadiji....i šta smo mi uradile? Prozvale se Ula, Uta i Uma i pridružile im se. Prvi put sam bila turista u svom gradu i na kraju dana smo zaključile da se ne bi bolje provele i da smo u Parizu bile.
Prvo smo otišle na ćevape. Mislim, ne može se Prvi maj izvući bez ćevapa. Nema šanse. Produžile smo šetajući do Bembaše, i malo dalje šetalištem uz Miljacku koje vodi skroz do mosta Kozja ćuprija, ali o tome nekom drugom prilikom. Miljacka nije definitivno najčišća rijeka na svijetu ali nije nam smetalo. Jučer mi ništa nije smetalo. Sjetila sam se da je moja mama u toj istoj Miljackoj naučila plivati, a da je moja baka išla na posao zaleđenom Miljackom, takve su zime bile prije šezdeset godina...danas izgleda ovako...
Babin zub, stijena na koju se ljudi penju i imaju alpinističke vježbe...vjerovatno postoji neki gušt u tom penjanju, samo što ga ja jednostavno ne uočavam...
Prednost toga kada si turista u svom gradu je što znaš neke rute i kote koje turistima promaknu. Tako rijetko ko pronađe puteljak i jedan kamen na koji se stane i onda pukne pogled prema Sarajevu...
svjetlo nam nije išlo na ruku, ali nije nam smetalo. Onda smo krenuli na Alfakovac, staro naselje u Sarajevu, uličice, mahale koje meni uvijek imaju neki šmek kao da sam se vratila unazad nekih dvjesto godina...
Tu smo imale mali foto sešn gdje sam se toliko smijala...da sam mislila da će izletiti sav komšiluk napolje...ali nisam se mogla suzdržati al stvarno. Jednu sliku smo nazvale streljana, pa to dovoljno govori koliko te slike nisu za objavu na blogu :)
Tražeći neku bašticu gdje bi popile kafu, za turistima smo skrenule do Begove džamije. Mir, tišina, malo smo sjedile i šutile...
a onda smo nastavile dalje na još jednu kafu...dan jednostavno nije imao kraja...a kad smo sumirale sve dojmove, složile smo se da ovaj prvi maj nećemo tako brzo zaboraviti. Čak razmišljamo da od sada uvijek Prvi maj slavimo u gradu.
Dio drugi
Danas smo malo išle van grada na ručak. Ručale smo pored rijeke
a ručale smo, ovo.
Poslije deserta nisam bila u stanju oči širom otvoriti. Svejedno, vrijedilo je. U nedjelju slijedi dio treći, mislim da će neka planina biti u pitanju...Živjeli praznici!! ;)).
Post je objavljen 02.05.2008. u 20:52 sati.