Prošlo je već 367 dana od mog prvog objavljenog posta... Ne znam da li da napišem već ili tek...
Kada razmišljam o godini dana kao vremenskom periodu to mi ne izgleda kao daleka prošlost. Ali, kada se okrenem iza sebe i pogledam u događaje koji su obilježili tu godinu... Mislim da se mijenjam. Odrastam, valjda. To me ponekad straši. Velika je odgovornost biti odrastao. I dosadno, ponekad...
Izazov života je naći način kako biti ozbiljan u svojim postupcima, a pritom sačuvati dijete u sebi.
Već sam godinama ozbiljna osoba. To je zato jer ponekad previše razmišljam. Ali našla sam način kako sačuvati dijete u sebi koje daje vedrinu mom životu. Treba se veseliti malim stvarima. Vidjeti detalje koje čine život. Čuti ljude kad ti govore. Pogledati ponekad u tamno nebo da se podsjetiš da su zvijezde još uvijek tamo gore iako "odrasli" mozak zna da jesu.
Mijenjam se. Nabolje. Jača sam nego prije 367 dana. I neskromno ponosna na dobivene borbe sa nekim mojim strahovima. U nekim stvarima sam i dalje zbunjena, priznajem. Ali, radim da tome... I uspijet ću.
Post je objavljen 01.05.2008. u 20:22 sati.