Pregled posta

Sveti Filip i Jakov, apostoli

Prema skac-u: SV. FILIP I JAKOV, apostoli
Podaci o većini apostola prilično škrti.
To vrijedi i za sv. Filipa i Jakova mlađega, koje danas u Potravlju slavimo.

o sv. FILIPU
Prema podacima iz Ivanova evanđelja znamo da je Filip, (kao i Andrija i Petar,) potjecao iz Betsaide na Genezaretskom jezeru.

"Sutradan Isus odluči poći u Galileju. Međutim, susrete Filipa pa mu reče: 'Hajde za mnom!' Filip je bio iz Betsaide, iz Petrova i Andrijina grada.
Filip sretne Natanaela i rekne mu: 'Našli smo onoga o kome je Mojsije pisao u Zakonu, i Proroci također! To je Isus, sin Josipa iz Nazareta.' - 'Iz Nazareta može li što dobro izići?' reče mu Natanael.
'Dođi i vidi!' odvrati mu Filip" (Iv 1,43-46).

Filip je bio mladenački prijatelj sv. Ivana evanđelista, s kojim je skupa pripadao učeničkom krugu Ivana Krstitelja.
Zato mu je u svom evanđelju i postavio ovaj divni spomenik, koji govori o prvom Filipovom susretu s Isusom, kao i o njegovoj revnosti da za Isusa kao obećanog Mesiju pridobije još jednog revnog učenika.
Ivan u svome evanđelju dovodi Filipa na pozornicu i kod opisa kako Isus čudesno nahrani pet tisuća ljudi.
"Tada Isus podiže oči te, kako vidje da veliko mnoštvo naroda dolazi k njemu, reče Filipu:
'Gdje da kupimo kruha da jedu ovi ljudi?'
To reče da ga kuša. Sam je naime znao što će učiniti.
Filip mu odgovori: 'Za dvjesta denara kruha ne bi bilo dosta da svaki nešto malo dobije'" (Iv 6,5-7).

Također je veoma lijepa scena u Evanđelju kad Nežidovi traže Isusa. "Među hodočasnicima što su došli da se klanjaju na blagdan bijaše i nekih Grka.
Oni pristupiše k Filipu, koji bijaše iz Betsaide u Galileji, te mu rekoše: 'Gospodine, htjeli bismo vidjeti Isusa.' Filip ode da to kaže Andriji. Andrija i Filip odoše da kažu Isusu" (Iv 12,20-30).
I napokon, na rastanku s učenicima, eto opet Filip dolazi do izražaja.
Isus govori: "Nitko ne dolazi k Ocu osim po meni. Kad biste mene poznavali, poznavali biste i Oca mog. Vi ga već sada poznajete i vidjeli ste ga!
Filip mu reče: 'Gospodine, pokaži nam Oca, i dosta nam je!' Toliko sam vremena s vama - odgovori mu Isus - i ti me, Filipe, nissi upoznao? Tko je vidio mene, vidio je i Oca. Pa kako veliš: Pokaži nam Oca! Zar ne vjeruješ da sam ja u Ocu i da je Otac u meni? Ja ne govorim sam od sebe riječi koje vam kažem: Otac koji boravi u meni čina svoja djela. Vjerujte mi: ja sam u Ocu i Otac je u meni! Ako ne inače, vjerujte zbog samih djela..." (Iv 14,6-11).
Prema kasnijoj tradiciji Filip je sa svojim trima kćerima živio u Hierapolisu u Maloj Aziji, gdje je i umro. Arheolozi misle čak da su pronašli ondje i njegov grob. Prema crkvenim piscima Polikratu i Papiji, koje navodi Euzebije, Filipove su kćeri imale dar proroštva.

o sv. JAKOVU
Sveti Jakov mlađi, sin Alfejev, sâm pisac jednog novozavjetnog spisa, (jakovljeva poslanica) osim u listi apostola, nigdje se u evanđeljima naročito ne spominje.
Sv. Pavao u Poslanici Galaćanima spominje ga kao jednu od najuglednijih ličnosti prve Crkve, dok se u Djelima apostolskim ističe kao jeruzalemski biskup.
Njegova je poslanica veoma ozbiljna.
Puna je opomena, ukora i prijetnja.
U njezinih 108 redaka nalazimo 60 imperativa. Može nam protiv otvrdnuća savjesti uvijek služiti kao veoma korisno i spasonosno duhovno štivo.

odlomak iz Jakovljeve poslanice:
"Neka vas, braćo moja, ne bude mnogo učitelja! Znajte da ćemo za to strože biti suđeni!
Uistinu, svi često griješimo.
Ako tko u govoru ne griješi, on je savršen čovjek, sposoban je zauzdati i cijelu svoju osobu.
Ako stavimo konjima uzde u usta da nam se pokoravaju, možemo upravljati cijelim njihovim tijelom.
Pogledajte i lađe! Njima, iako su velike i premda ih gone silni vjetrovi, upravlja vrlo malo kormilo kamo god kormilarova volja hoće.
Tako je i jezik malen ud, ali se može ponositi velikim stvarima.
Pazite, kakve li male vatre, a koliku šumu zapali!
I jezik je vatra. On postaje cio opaki svijet među našim udovima.
Kalja svu našu osobu i, zapaljen od pakla, zapaljuje sav naš život. Uistinu, svakovrsne zvijeri i ptice, gmazovi i morske životinje mogu se ukrotiti - i ukroćene su od ljudi - ali jezika nitko od ljudi ne može konačno ukrotiti.
On je zlo koje ne poznaje mira.
Pun je smrtonosnog otrova.
Njim blagoslivljamo Gospodina i Oca,
i njim proklinjemo ljude koji su stvoreni 'na sliku Božju'.
Iz istih usta izlazi blagoslov i prokletstvo. To ne smije, braćo moja, tako biti. Zar izvor na isti otvor toči slatko i gorko?
Zar može, braćo moja, smokva roditi maslinama ili trs smokvama?
Tako ni slan izvor ne može dati slatke vode" (Jak 3,1-12).

................................................
Danas se negdje slavi sv. Josip, negdje Uzašašće, ali kod nas se slave - zaštitnici župe Potravlje - sv. Filip i Jakov.

Sv. misu je predvodio naš fra Filip,rodom iz Potravlja, inače na župi u Omiš.(to je ovaj lijevi, iza fra Pavla Vučkovića, ... a sliku nose Filip - s naočalama i njegov brat blizanac - Jakov - sakrio se iza slike, zadnja dvojica od Šimine trinaestero dice)
Tu je, da spomenem i to, između ostalih bio i drugi svećenik, rodom iz Potravlja – fra Stipe Bešlić, župnik u Ogorju.

(na slici, fra Stipe i fra Filip, iz Potravlja)

Župa jest mala al je nekoliko svećenika svitu dala.
A i časnih sestara.
slike ćete sigurno za koji dan moć pronać na stranici potravljeselo.blog.hr
......
Moran reć da odavno niko nije ovom svitu tako jednostavno i razumljivo govorio ko fra Filip danas.
Nije navodio nikakve velike mislioce, niti dokaziva svoju učenost dubokoumnim rečenicama.
Govorio je baš onako ko da govori svojoj čeljadi. Svojoj materi Mari, tetki Anđi, Šimi Lovrinoj (a njih 3 skupa imaju više od 30 dice!, spomenuo je i to)…
Evala ti Pile, tako triba. Jednostavno! Nema ništa od velikog filozofiranja. Pogotovu ovom našem svitu.
Ma ne kažen da nije i fra Ante juče lipo 'predika'… al ova mi se više sviđa.
Sritan imendan našem Filipu, a i župniku Jakovu, dabome.
I župnik je dovoljno jednostavan da svom puku kaže dvi-tri razumne riči koje vride više od 2-3 lista učenih fraza.

Ajde da napišen i onu pričicu šta ju je danas Pile spomenuo htijući župu potaknuti na zajedništvo.

Imao jedan otac 7 sinova.
Rekao im da uberu 7 štapova (pruća)
Otišli oni i vratili se svaki sa prutom.
Ajde sad, kaže otac, zavežite ih dobro.
Zavezali oni štape, a otac im reče: 'De sad da vidim ko od vas može slomiti ovaj snop pruća!'
Proba jedan – nije moga. Proba drugi – nije moga. Probaše svi – nisu uspili.
Uzme otac – odveže pruća – i slomi jednog po jednog.
… Objasnio je sinovima:
Vidite li sinovi moji… kad ste skupa – nitko vas neće slomit.
Zajedno ste jaki. Ali kad se razdvojite, svak na svoju stranu – e onda će vas drugi savladat. Zato držite se zajedno.

(na slici je i ZBOR naše župe, pod vodstvom Ivane Balić /u crvenom/, koji nas je i jučer i danas duhovno obogatio svojim malim koncertom)

Post je objavljen 01.05.2008. u 16:46 sati.