Marketing
Osaka, prvi put
Prvi dan u Sakaiju sam nabavila većinu nužnih stvari i upoznavala ljude. Drugi dan je bila nedjelja, i odlučila sam potegnuti do Osake nabaviti jedinu zbilja bitnu stvar koja mi je nedostajala: adapter za električni utikač za svoj skutnik (laptop, za neupućene) i punjač baterija za fotić (ali to je bilo manje bitno). Srećom pa dućani u Japanu rade nedjeljom... Dobro sam povezana sa svijetom - na 15 minuta hoda od stana je stanica podzemne/lokalne željeznice. Podzemna vozi ravno do središta Osake (Nanba područje), zatim glavnog osačkog kolodvora i na kraju do Shin-Osaka kolodvora za shinkansene, dok lokalna vozi do središta Osake drugom rutom.
Kako je bila nedjelja, prvo sam išla izvidjeti gdje je najbliža lokalna katolička crkva. Naime, našla sam na internetu njezinu web-stranicu i kartu kako je naći, i ispalo je da je blizu stanice na istoj trasi lokalne željeznice. Po karti mi se činilo da je samo jedna stanica pa sam se pjehe uputila uz prugu, ali na kraju je ispalo da su dvije no ne previše međusobno udaljene tako da se da ići pješke, no ruta nije baš zabavna za
šetnju, tako da sam idućih tjedana kao prava ljenčina išla vlakom te dvije stanice (ukupno 2 min vožnje). Crkvu nije bilo teško naći, čak ima i zvonik. Na moje iznenađenje, misa je bila najveći kulturni šok u cijelom Japanu. Lako to što je na japanskom... pred početak mise pjevaju psalme, nakon početnog blagoslova svi se međusobno isklanjaju, cijelo vrijeme mise daju se obavijesti (tipa "ustanite", "sjednite", "sad slijedi pričest") preko razglasa, kod župnih obavijesti može se javiti svaki član župe i reći što ima, a na kraju su i predstavljali nove župljane (pretpostavljam). Baš sam se osjećala kao stranac, točno suprotno nego na misama u Europi. Ah, da: znate li kako pružaju mir jedni drugima? Opet se ispoklanjaju na sve strane...
Poslije mise sam sjela na vlak za Nanbu tražiti adapter. Iako je odmah do kolodvora Denden-machi (električni kvart), namučila sam se dok sam ga našla. Prvo sam probala veće dućane, ali ni mahanje kablom dok sam objašnjavala što mi treba nije pomoglo - jednostavno nisu imali adaptere. Imali su hrpe fotića, istina, ali nisam imala volje proučavati ih... Na kraju sam na svoje veliko olakšanje adapter kupila u malom dućančiću s prolazima natrpanima svakojakim električnim potrepštinama, od žarulja do žica. Kad sam već bila u gradu, odlučila sam malo i razgledavati, pa sam se uputila prema obali rijeke Tosabori uz koju se nalazi Osaka-jo, tj. Osački dvorac (rekonstrukcija, kao i većina velikaških dvoraca po Japanu).
Usput sam slučajno nabasala na veliki šoping-prolaz Doguya-suji uz sam kolodvor, po atmosferi skoro pa tržnicu, gdje se prodaje keramika, lonci, suđe, noževi i ostale kuhinjske i kulinarske potrepštine. Atmosfera je sjajna, dućani puni (za mene) egzotike, baš me je razveselilo nakon muke s dućanima elektronike. Slijede slike:
Prolaz
Noževi - najslavniji proizvod Sakaija!
Oprez! Ne diraj.
(što Predator i Darth Vader rade u dućanu s mirisnim svijećama i sličnim, ne znam)
Zdjelice za juhu u dućanu s lakiranim drvenim suđem po kojem je Japan poznat.
Debele i duge kao podlaktica - daikon repe!
Sve što vam treba za uresiti restoran: ulazna zavjesa, lampioni, i divovska manekineko.
Podzemnom sam se odvezla do obale rijeke Tosabori i prošetala do dvorca.
Usput sam naišla na osačku burzu ispred koje se koči kip Godaija Tomoatsua:
Čovjek ispade prilično zanimljiv: jedan od grupice studenata koji su se 1860-ih prošvercali iz još izoliranog Japana pod Tokugawa šogunatom da studiraju u inozemstvu. Nakon povratka pomogao je uspostavljanju trgovačkih veza s Europom i svrgavanju šogunata. U novom Meiji Japanu bio je prvo vijećnik i diplomat, ali se ubrzo umirovio i posvetio poslovima u Osaki, gdje utemeljio osačku burzu (mjesec dana nakon što je osnovana tokijska) i gospodarsku komoru. Umro je s nepunih 50 godina.
Negdje od burze prema dvorcu uz obalu rijeke počinje šetnjica u sjeni procvalih trešanja. Gužva bješe poprilična, ali uspjela sam naći klupicu da sjednem i odahnem malo.
Po rijeci su jurili skuteri i gliseri, a plovili su i izletnički brodovi... sajamska atmosfera.
Osaka-jo:
Oko dvorca je bila velika stiska jer je valjda cijela Osaka i okolica nagrnula diviti se trešnjama u cvatu. Atmosfera je bila otprilike kao nedjeljom popodne na Bundeku, uključujući štandove s hranom i nadobudnim pop-bendovima koji probijaju bubnjiće oduševljenim fanovima. No najzabavnije je bilo gledati Japance kako se dive trešnjama...
Od silne gužve nije mi se dalo probijati do samoga dvorca (bit će dana), pa sam s rijekom ljudi ušla u obližnju željezničku stanicu, uskočila u prvi vlak (uopće nije bila prevelika gužva, vlakovi voze dovoljno često) i uputila se kući u Sakai.
Ostale slike iz ovog a bome i drugih izleta do Osake možete naći ovdje.
Dobro mi ide ovaj blog - nakon četiri tjedna u Japanu, opisala sam prva četiri dana. ;)
Post je objavljen 01.05.2008. u 06:40 sati.