Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/angelinmyheart

Marketing

Dosta ljenosti!!!

Hello!!!!Sigurno već svi mislite da sam propala u zemlju i se neznam šta događa čim se ne javljam. U zemlju propala nisam a da ima puno novosti ima. Budući da sam zadnji pravi post napisala davno davno....sada ču vam sve na kratko u detalje razjasnit.Sada sam 4.raz i za dva i pool tjedna nam je gotova škola.thumbupwavesretanroflparty Sve super sve za pet, nema više buđenja ujutro, sjedenja na nastavi i slušanja profaća, dosađivanja, ispitivanja ,pismenih itd.ali isto tako nema više markiranja, druženja sa frendova, kava prije i poslije škole, zezancija itd. Divno je čuti da nam škola jako brzo završava ali nakon toga nas čeka najteži ispit koji moraći proći ili najteža stepenica koja treba prekoračit???? MATURA -mnogi od vas se gotovo naježe ili im od same riječi već bude muka.Nažalost to su sve generacije prije nas prolazile pa tako i mi to moramo proći. Za učit ima toga puno, ali ako smo pametni još čemo ovih 20 dana sjest i naučit to kako spada i riješit u prvom roku.nutyes Nakon toga nas čekaju upisi na faks itd.
Meni trenutno škola nije najbajnija??eekzaliven Popravni iz engleskog ču imat a ove ostale predmete moram sve još jedamput odgovarat i nadat se da če sve završit kako treba.Sada u drugom polugodištu sam jako popustila a zašto nemam pojma niti sama. Da li je u pitanju prezasičenost ili kao i svi prijašnji maturanti na ovakav način bližimo se kraju.Ja još nisam svjesna da sam ne samo na kraju školske godine nego i na kraju srednjoškolskog obrazovanja i da nakon 21.5. svatko od nas odlazi svojim putem. Do sada smo mogli radit gluposti, ne dolazit u školu zato jer nam se nije dalo, markirat, ne učit itd. ali od onog časa kada izađemo iz srednje škole mi tek onda postajemo ljudi koji počinju živjet i shvačat šta je zapravo život.Tek tada shvatit čemo da život nije onako lagan i lijep kao što ga mi još uvijek zamišljamo i da čemo za svaku stvar morat jako puno radit a pitanje je hočemo li na kraju biti nagrađeni za sav taj trud. Žalosno ali istinito. Ja osobno još uvijek nisam svjesna milijon stvari koje me u životu čekaju a ne mogu niti bit, jer sam još uvijek dijete u dubini duše koje na život gleda jednim svojim okom. Sada imam roditelje koji če mi sve priuštit što želim i na koje se mogu oslonit ali moram shvatit da njih neće uvijek biti tu da mi ispunjavaju sve želje i da mi govore šta da radim a šta ne.
Da ne pišem više eseje o školi i životu. Što se tiče moga života...... u zadnjih godinu dana je postao pust, jako pust. Sa puno ljudi više ne razgovaram, ne želim nikakvog kontakta sa njima a razlozi su različiti. Od zabijanja noževa u leđa do razočarenja koji su mi mogli priuštit. Dečka nemam a niti ne treba mi. Izlasci su mi postali skroz dosadni i neda mi se ići van itd.imam osječaj da sam došla u neku fazu zasičenja i sada neznam šta bi sama sa sobom. Samo ja sebi neću dozvolit ljenčarenje po cijele dane i razbijanje glave glupostima. Život sam odlučila nakon mature okrenuti skroz i početi živjeti drugačije. Neću još govoriti kako če to biti i šta če biti, jer to još ja sama moram odlučiti. Ljudi moji to bi bilo sve za sada. Odsada ču posteve pisat češče pa čete imati šta čitati. Budite svi živi i zdravi pa se čujemo.Bok!!!Pusa!!!mahwavefinothumbup

Post je objavljen 30.04.2008. u 23:59 sati.