Opet si noćas pokucao na krhka vrata mojih nemirnih snova,
otvorio ih i ušao,
ovaj put možda nepozvan.
Jesi li osjetio da si potreban,
da uđeš možda čak i nepozvan.
Rekla sam nešto ružno o tebi,
govoreći o tuzi kojom sam te voljela,
bio si ljut kada si stigao,
u ionako nemirne moje snove,
tvoj pogled je bio pun tuge i suza je kliznula niz tvoje lice,
pružila sam ti ruku i osmijeh,
suza je krenula stvarajući rijeku,
a ti si me zagrlio,
i kao da sam čula tvoj glas kako mi govori,
da još uvijek me čuvaš,
za nekog tko bit će me vrijedan,
rekla sam ne ljuti se na mene,
još sam tvoja.
Post je objavljen 30.04.2008. u 13:58 sati.