Dok još uvijek skupljam misli vezane za nepromišljenost (zadnji dio trilogije odluka) na itinerar lamentiranja mi je naletila zanimljiva misao. Što vi uopće znate o meni?
Ok, otprilike znam neke od mojih fanova, od Mame Maroons, braće Maroons do nekih kolega, kolegica, dobrih prijatelja i prijateljica, slučajnih prolaznika. Većina vas me zna i pod pravim imenom, raznim nadimcima koje mi tako sočno davate, nekima sam još uvijek 'samo' maroons. Ali, malo tko me zna baš onako, u dušu.
Inače je nezahvalno pričati o sebi. Samoanalize su riskantne, jer te nekako učine ranjivim. Kopkanje po samome sebi, i za ne falit na internetu, nije 'oportuno'. Valjda nitko od nas ne voli bit ranjiv, da se sve o njemu zna.
Možda to i jest problem u ljudskoj komunikaciji. Ljudi dižu zidove. Visoke zidove. Zidove koji se čine neosvojivima. Barem onima koji nemaju hrabrosti da ih savladaju. Upitate li se ponekad što ili tko sruši zidove vaše ranjivosti?
Hm, meni je to iskrenost. Valjda zato rijetko i srušim zid, jer iskrenosti je sve manje. Ljudi ne prakticiraju iskrenost. Ne isplati se. A iskrenost...eh, koja predivna, Božja vrlina...znam, mnogima se ne sviđa kad su ljudi iskreni. Radije bi rekli "Laži mi..." nego "Budi iskren prema meni...".
A sve zbog toga što je iskrenost temeljena na istini. Kad smo iskreni prema nekom, onda govorimo što iskreno mislimo. Ne muljamo, ne petljamo...govorimo istinu. Iskreno.
Kaže se "trenutak iskrenosti". Ljudi cijene takve trenutke. Ja, naprimjer, 90% vremena u razgovoru s ljudima provedem zezajući se, ali kad shvatim da je razgovor naglo postao ozbiljan nastojim bit iskren. Uh, znam, nije lako, ali vjerujte mi, to vam je ko pečvork - kad jednom uhitite mot dalje ide bez problema.
Ma, ima tu još puno toga što bi trebalo reći, ali...ionako ovo sve na kraju pišem za sebe, da posložim misli u glavi.
Nitko mene stvarno ne pozna.
Arsene, užeži...
Ono sve što znaš o meni
to je stvarno tako malo
u dvje riječi sve bi stalo
kada pričala bi ti
Ono sve što znaš o meni
to i drugi ljudi znaju
što mi ruku samo daju
ili na pozdrav mahnu tek.
Ne znam dal' dan ce doći
kad ćemo sami ostati
kad ćemo dugo pričati
jedno drugom sav sav život svoj
Jer ono sve što znaš o meni
to je samo stara priča
ja sam jedan od mladića
koje viđaš svaki dan.
Ne znam dal' dan ce doći
kad ćemo sami ostati
kad ćemo dugo dugo pričati
jedno drugom sav
sav život svoj...
Jer ono sve što znaš o meni
to je samo stara priča
ja sam jedan od mladića
koje viđaš svaki dan.
Right said Arsen...
Post je objavljen 29.04.2008. u 23:47 sati.