Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/mojpassigmund

Marketing

Pronalazač...

Ponio sam lopticu u šetnju...da da...onu koju mi pas još uvijek ne želi donijeti...ali...
Šetali smo tako po utabanoj stazici kroz visoku i gustu travu...pas je njuškajući istraživao, a ja sam lagano šetao...rekli bi u narodu, kuliramo...
Kad odjednom...hop hop hop i pas se izgubi u visokoj travi na jedno dvadesetak metara od mene...pomislim...super, sigurno je opet nanjušio neku svinjariju. Pričekam trenutak, da ne kudim psa bez razloga, i taman prije nego li sam krenuo podviknuti, eto ti psa u skokovima prema meni sa ponosnim stavom i plijenom u zubima...ah dobro je, tenis loptica...kako li si ju samo nanjušio na dvadeset metara od nas...ajd super. Pas je veselo pozivao na pasonogometanje pa smo tako i nastavili šetati pasonogometajući. No nakon nekoliko desetak metara pas se okrene kao da je stao na trn i opet...hop hop hop...odjuri u visoku travu. Šta je sad...pratim sa strane što se događa, kada pas u trenu izjuri do mene...i imam šta vidjeti...još jednu tenis lopticu u njegovim zubima. Pas sretan kao sretan rođendan poziva na igru ne znajući koju lopticu prije da uhvati...a ja ga driblam...onako žonglerski. pas je postao zbunjen sa dvije loptice pa sam jednu stavio u džep i nastavio pasonogometati samo s jednom lopticom...no ne za dugo...psu kao da nije bilo dovoljno što je već upecao dvije loptice, nego je odlučio pronaći i treću...sada sam već polako umirao od smijeha...pa gdje ih nađe toliko.
Igrali smo se tako i nabacivali s jednom s dvije pa čak i sa tri loptice...ne moram valjda reći da niti jednom i niti jednu lopticu pas nije donio k meni...bacao ih je pred mene ali nekoliko koraka udaljen...ali nema veze...našutavali smo se i bili zaigrani i veseli. Igra nas je malo umorila pa sam za trenutak spremio loptice...čisto da uhvatimo zraka...he he he...to kao da je bio poziv psu da nastavi s pronalaženjem...i pronađe što...veliku košarkašku loptu...istina poprilično rabljenu...ali malom psu za igru kao stvorena. Nova lopta se toliko dopala psu da ju je dogurao prema meni na utabani put...desetak metara kroz visoku travu pas je neumorno njuškom gurao loptu...i isplatilo mu se...igrali smo se pasonogometanja i pasokošarke i pasoloptesramena i pasotehniciranja i pasoloptanjasvakakvih...sve dok nakon nekih pola sata totalnog ludovanja nismo polegli na jedan netom pokošeni travnjak...zapuhani...srce iskočit hoće...jezici do poda...
Uh...ajmo doma...žedni smo...


Post je objavljen 29.04.2008. u 08:17 sati.