Marketing
Cirkus
Da mogu, otputovala bih.
Ovog trenutka, bilo gdje, bilo kako.
Daleko od svega; od ovih ljudi i lica,
podrugljivih, plitkih, beznačajnih.
Priprostih klaunova; loše našminkanih i nimalo smiješnih.
Nedostojnih da im uzvratim pogled!
Da mogu, usnula bih,
upravo sada, ovog trenutka.
Sanjala te; kako me pokrivaš,
moje tijelo, drhtavo od hladnoće mojih dana.
Da mogu, zanijekala bih
svoje trenutno stanje svijesti.
Svoju polutugu.
Okružena sam nezahvalnošću, neljudskošću,
koja me prečesto krade
iz tog paralelnog svemira
u kojem je prekrasno,
i cvjetno, i mirisno.
Punom loše izvedenih akrobacija i gorućih krugova.
Jesam li prekritična?
Ne osjećam proljeće, danas nemam osjet za njega.
Osjećam strah, što steže u prsima, oduzima dah;
poput osrednje mađioničarske predstave,
trikova koje gledatelji nisu uspjeli odgonetnuti.
Moja sutrašnjica je samo još jedan
Cirkus u prolazu.
Pobjeći s cirkusom; ne želi li to svako dijete?
Post je objavljen 28.04.2008. u 21:10 sati.