Pregled posta

Adresa bloga: http://blog.dnevnik.hr/debelaituzna

Marketing

I ove se noci vrtim u krevetu, bezuspjesno pokusavajuci zaspati.
Mracna soba, tek djelici svjetlosti ulicne lampe prodiru kroz spustene rolete. Djelici svjetlosti obasjavaju njegovo lice. Spava. Mirno i spokojno. Djeluje tako bezbrizno i sretno. Ljubav moja lijepa. Obujmio me oko struka i privio svoje golo tijelo uz moje. Pramenovi duge, guste kose skakljaju me po ramenu.
Nirvana.

Pitam se, zasto ne mogu sklopiti oci, prepustiti se trenutku i jednostavno zaspati?


Volim ga. Vise od svega. Da, sretna sam. S njime potpuno.
Ali...
Svi ostali aspekti moga zivota ozbiljno zapinju.
U ovo vrijeme, prije godinu dana, hodala sam cestom visoko uzdignute glave. Mrsava. Lijepa. Ponosna. Sretna. Svakim novim danom pozeljela sam vristati od srece. Nadobudna maturantica. Sigurna u sebe, sigurna u svoje zelje i snove. 47 kg, sunce, kava, moje tri ljepotice. On. Bila sam tako ispunjena, tako opijena zivotom! Ah, bila sam tako...naivna.

Sto se tako drasticno promijenilo u godinu dana? Koliko god se trudila, ne znam odgovor. Fizicki se i nisam previse promijenila, objektivno gledajuci. Ali, nestalo je onog sjaja u mojim ocima, onog neceg zbog cega bi svi na trenutak zastali. Nestalo je sigurnosti i odlucnosti koje su, ne tako davno, bile moje glavne karakteristike. Odjednom ne znam vise sto zelim, odjednom vise nisam sigurna je li ovo ispravan put.
Postalo je tako monotono i u isto vrijeme tako stresno.
Vise nego ikad, treba mi promijena. Dokaz da sam ovdje, poticaj da krenem dalje.
Po prvi put u zivotu, ja ne znam kako!

Jasno mi je da se ne mogu vise vracati u proslost. Ne mogu vise zaliti za nekim davnim, vec izgubljenim vremenima.
Ne mogu u potpunosti prozivjeti sadasnjost, docekati buducnost, ako mi je srce ostalo u proslosti.
I?
Sto sad?
Odkud da krenem?

Ne mogu. Nisam vise sposobna ni raditi ono sto najvise volim, pisati. Nekad su rijeci tekle same od sebe. Redci i redci, stranice i stranice ispunjene mojim mislima.
Ostala je samo praznina.
Tko zna, mozda je i uspijem pupuniti.

Jednom, ali ne veceras...





Post je objavljen 28.04.2008. u 00:36 sati.