Pregled posta

Mirela i Goran

Gdje početi?! Najbolje od početka, zar ne?
Početak je bio kada sam krenuo u srednju školu. Od šest cura koje su bile sa mnom u razredu, jedna od njih je bila Mirela. To simpatično stvorenje je uvijek bilo toliko drago da i kada se nešto naljutiš na nju, ne možeš se ljutiti duže od pet minuta. Ana i ja smo krivci što ona danas puši. Uspjeli smo je nagovoriti na prvu cigaretu jednog dana pod velikim odmorom iza škole. I od tada ne prestaje. Svaki odmor sam ja morao ići s njom van kako bi zapalila. Najgore bi mi bilo po zimi. I svašta smo mi još prošli.
Dopisivao sam se s njom tijekom nastave. Srećom, sjedila je iza mene, pa papirić nije imao putanju u zraku. Još uvijek imam sva ta pisamca u jednoj svojoj spomen kutiji.
Bilo je tu i bježanja sa nastave, naravno. Najupečatljivije mi je u glavi ostalo kada smo u četvrtom razredu već vozili i dobivali aute za odlazak u školu i onda jednog dana smo zbrisali u drugi grad na kavu. Taj smo dan imali predmet kod razrednice. I onda smo dobili poziv od nekoga iz razreda da se odmah pojavimo, jer će nam biti zaključene jedinice. A joj muko moja... Kava se ispila u sekundi, uslijedilo je trčanje do auta i onda luda vožnja do škole.
Sjećam se jednog izlaska kada se napila kod Anine sestre u kući. Ja sam bio samo pripit, ali trebalo ju je nositi niz stepenice. Osim što sam lagano gubio ravnotežu, uz to me je i nasmijavala, pa smo mogli lijepo se provozati niz stepenice. Ma bilo je zaista svakakvih akcija.
Po završetku srednje škole, ona je otišla na policijsku akademiju, ja na faks, a Ana je čuvala nećake. Tako se malo kontakt i izgubio, ali odlazili smo na kave, pa i koja subota vani se zalomila. Čini mi se da je tog ljeta prohodala sa Goranom... Nisam siguran.
Gorana sam upoznao kada je prohodao sa Mirelom. Viđao sam ga prije subotama vani. Jako je drag, pametan. Žao mi je što se nemam baš priliku češće viđati s njim. Ipak on radi, a ja sam na fakultetu u Osijeku i tako... Bili smo jednom na cugi u Sportivu i kako se on zna sa konobarom koji je tada radio, lijepo smo zaključali kafić nakon što je konobar napravio obračun. Uslijedilo je to da su on i konobar počeli nizati pivske boce. Ja sam vozio tu večer i zbog količine Tangerine koju sam ispio, imao sam osjećaj da sam već lagano narančast.
Najviše ću pamtiti večer, odnosno jutro na ribnjacima. Skupila se ekipa, cuga, roštilj... Baš nam je bilo super. I kada su svi otišli svojim kućama, on i ja smo još ostali smeće pokupiti. Na kraju smo nastavili cugat i uz lagan razgovor dočekali jutro. Pričao mi je neke stvari o svojoj vezi sa Mirelom. Ostao sam zadivljen sa kolikim je žarom pričao o njoj i tada mi je rekao da je stvarno zaljubljen u nju, da ju voli. Bilo je jutarnje magle nad ribnjacima. Prekrasan prizor. A i kako se sunce probija kroz krošnje okolnih stabala... Vidio sam da je zaljubljenik u pecanje, pa smo otišli pecati. Bio je već dan, negdje oko 5, možda 6 sati. Nismo ništa upecali, ali ga je onda mama nazvala i pitala zašto nas još uvijek nema. Otišli smo kod njega doma i popili kavu. Čarape i tenisice su mi bile potpuno mokre od jake jutarnje rose, pa mi je on posudio svoje. Odvezli smo njegovu mamu doktoru i otišli još u gradu na dvije kave. Već je bilo gotovo podne kada me je dovezao kući. Legao sam u krevet i spavao ostatak dana. On nije. Kako je mene ostavio doma, produžio je do Mirele.
Ne znam što bih još izdvojio od stvari koje me vežu za njih...
Lijep su par. Drago mi je što su se vjenčali... Baš se vidi da se vole. No, ispalo je malo sranje oko poziva u svatove. Bio sam u Osijeku, pa nisam dobio pozivnicu. Dobro, OK... Nije im se dalo dolaziti u Osijek, razumijem. Ali mogli su mi pozivnicu ostaviti doma ili već nešto. Prešao sam preko toga i ipak se pojavio jučer u svatovima.
Ana je došla po mene. Iskritizirala me je da u svatove nejdem u starkama. I nisam išao. Ovako bar sad imam žulj od cipela. A baš mi je bila dobra odjeća... Lijepo sam si sve iskombinirao i onda dođe ona i sve promijenim. Kako su svatovi bili u selu, večera je bila organizirana u DVD-u. Cijela je sala već bila puna dok smo Ana i ja stigli. Pozdravili smo se sa Mirelom i Goranom. Mirela je predivno izgledala. Tako veličanstveno. Haljina je bila lijepa, za moj ukus malo prekičasta, ali frizura joj je bila fenomenalna. Malo mi je bilo čudno Gorana vidjeti u odijelu... Još i ružičasta košulja...
Smjestili smo se u šator gdje je još bilo mjesta. Dok su se oni u sali pregrijavali, mi smo se u šatoru smrzavali od hladnoće. Još je i kiša padala, ali srećom šator nije prokišnjavao. U konačnici smo nakon večere završili u sali. Popio sam dva piva i onda sam počeo piti Amaro. Ne znam koliko sam ga popio, ali bilo je previše. To me dotuklo. Otišao sam van i neko vrijeme bio naslonjen na zid. Dobro sam se ispovraćao i onda mi se spavalo, išlo mi se doma, pa me je Hrc odbacio kući. Jedva sam gledao. Jutros me dočekala mučnina u želucu i dobra glavobolja. Žao mi je što nisam ipak duže ostao, ali cuga... Barem nisam propustio darivanje, rezanje torte i takva događanja. Moram pohvaliti svirače koji su bili odlični.
A kada ću se ja ženiti?!


Gogy i Mirela



Post je objavljen 27.04.2008. u 18:02 sati.