Da mi je netko prije malo vise od 2 mjeseca dosao i rekao da ce mi biti ovako lijepo u zivotu, mislim kako bih mu se nasmijao i rekao mu da se probudi! Da mi je netko rekao da cu u ovom periodu svoga zivota uz sebe imati predivnu djevojku, ne bih mu povjerovao! Da mi je netko rekao da cu uzivati u svojem zivotu, definitivno mu ne bih povjerovao, no eto sada sam se uvjerio! Osjecaj praznine je nestao, sada se stvorio osjecaj sigurnosti, osjecaj koji mi stvara osoba koju imam pored sebe, osoba koja me voli zbog toga tko sam i sto sam, osoba koja cijeni sve moje vrline, a sve mane smatra ljudskima! Napokon da i meni zivot pruzi malo zadovoljstva i srece, da mi nakon svih sranja podari anđela koji je dosao ispraviti svu nepravdu koja se dogodila u mome zivotu!
Kažu ljudi: „papučar si“! Ako to sto ja nju volim, i sto mi je jako stalo do nje, i sto joj to zelim pokazati, sto se ne sramim iznjeti svoje osjecaje, ako to znaci da sam papucar, onda jesam! Onda sam papucar koji nosi papuce broj 150, ja se ne sramim pokazati osjecaje, ne sramim se pokazati koliko mi je stalo do nje i koliko sam sretan sto ju imam u zivotu! Po nekima bih vjerojatno trebao biti neka faca, izvoditi neke gluposti, provjeravati njeno povjerenje, iskusavati granice, ali zasto? Ja njoj vjerujem, sto se tice izvodjenja gluposti, mislim da je dovoljno sama moja pojava jer sam ja hodajuca glupost, a sto se tice granica, sve se to sa vremenom sazna, a za nju imam vremena, nju bih cekao cijelu vjecnost! Cekao sam ju 18 godina, sta mi znaci jos nekoliko mjeseci, pa cak i godina!
Toliko mi je stalo do nje da se jednostavno bojim da ju ne igubim! Jer ne znam kako bih podnio taj gubitak, tj. ne bih ga podnio! Ali ne zelim o tome niti razmisljati, sada mi je lijepo s njom i svaki pokusaj da se to unisti ce biti uzaludan! Jer ako mi netko pokusa oteti moga anđela mislim da nece dobro proci!
Svaki dan lijegam u krevet s tugom u srcu sto nije pored mene, da ju mogu zagrliti i poljubiti, reci joj koliko ju volim i koliko mi je stalo do nje! Ali uz tu tugu je i sreca, sreca sto cu ju drugi dan vidjeti! I stvarno je tako, svako jutro se budim sa osmijehom na licu, a razlog tom osmijehu je ona! Svako jutro jedva docekam da odem u skolu i da ju vidim da ju mogu poljubiti i dotaknuti, da se uvijerim da je to istina, da se uvijerim da ne sanjam, i to mi ispuni dan, to mi makne svaku tugu i svaku nevjericu u taj dan! Jednostavno ona je moje sunce, koje ja jedva docekam da vidim, jedva docekam da mi sja!
A kada provedemo vikend zajedno da niti ne pricam! To me ispuni i to mi tako reci napuni baterije za dalje, i da mi snage da idem dalje, da cekam iduci vikend, da cekam trenutak kada cu je opet vidjeti, kada cu opet uzivati u njenoj ljepoti!
Eto tako se ja osjecam, tako se osjecam otkako sam upozano nju, otkako su pocela nasa intenzivna druzenja! I ne sramim se to pokazati, cak stovise volim to pokazati! Mozda to nekome pokaze sta propusta, mozda nekoga natjera da potrazi svoju srecu! I neka nitko ne kaze da za njega sreca ne postoji, jer postoji, i ja sam pricao kako u mome zivotu nema mijesta za srecu i eto, ustanovilo se da ima! Samo se treba potruditi, ne treba odustajati!
Post je objavljen 27.04.2008. u 16:15 sati.