Marketing
¤hello, sky? can i, please, run away¤
--evo i mene....uh, nakon dugo vremena. pišem za ovo dvoje ljudi, mojih vjernih čitatelja. osjećam se čudno - provela sam najuzbudljivija dva dana u italiji i sad kad sam opet u ovom svom velegradu kao da nisam ni otišla iz njega...a vrijeme tako brzo leti. nisam ni trepnula a sve ono što sam isčekivala i za što sam živjela je protrčalo. nisam ga uspjela uhvatit...da bar mogu zaustavit vrijeme jer svaku stvar odgađam i tako bi rado htjela da vrijeme stoji i da ja svoja obećanja ne moram ispunit.
"bojim se da ga ne povrijedim i lažem mu...ne želim da se osjeća odbačeno i mislim da ga na taj način štitim a zapravo ga ubijam. što će kad sazna da će me izgubit, da ja ne planiram vječno se vezati za njega...u trenutku kad mi netko kaže da me želi zauvijek ja se osjećam zavezanom i želim pobjeći. to bi me trebalo držati na životu a mene to sputava...zašto ne možemo biti djeca i živjeti svoje godine! ne želim biti odrasla...bar još neko vrijeme dok me moje teenagersko vrijeme mazi! vrijeme leti a ja samo želim malenu mrvicu ohrabrenja i da ja to mogu....reći mu da odlazim!"
--taj sam odlomak pročitala u jednoj knjizi....od transa više ni ne znam kako se zove. riječi su me impresionirale iako nisu ništa nadnaravne i super književne! kao da sam čitala svoje misli na nepoznatom papiru! samo se nadam da ću preživjeti sve nevolje jer znam da mi slijede...ne želim ostati bez njega ali znam da me ne želi kao prijatelja!
ne znam više što da napišem....u posljednje vrijeme nikako se ne znam izrazit riječima, a kako je prije bilo lijepo....sipala sam iz rukava! al šta ću....
moje dvije bloggerice...pomagajte!
i tješite me...crko mi mobitel! 
Post je objavljen 26.04.2008. u 19:13 sati.