Upravo pogledah kroz prozor i vidim da vjetar opet puše... Sunce mu njegovo... Kad će ljeto?!?!
Joj,ne sjećam se kad san zadnji put ovoliko tila da završi školska godina i da dođe ljeto!!! Oću se kupat! Oću gužvu u gradu! Oću vrućinu! Oću glasne cvrčke! Oću toplo more! Oću miris ulja za sunčanje!!!
Ajoj...
Nema ništa ljepše od ljetnog jutra...
Probudim se uz glasni zvuk crvčaka i teški, vrući zrak... Teško je udisat kisik kad je zrak tako težak,ali to je ono ča je najljepše... Nedovoljna količina kisika u mozgu stvara nekakav lijep osjećaj iluzije... Kao da je sve maglovito, ko da se sve događa u nekoj dalekoj bajci...
Izlazim iz kreveta i dižem roletu,otvaram prozor... Osjetim vrući zrak izvana i čujem ptičji pjev... U dnevnom boravku tata pije kavu i sluša radio Rab...
Blagi zvuci glazbe razbuđuju nas iz sna...
Moja seka još spava ili je već vani...
Mama se znoji i prigovara zbog vrućine i nereda...
Ah...
Izađem na balkon sa nečim za pojest u rukama, sjednem za stolić,gledam more žmirkajući zbog sunca... Protegnem noge i ruke i bacim pogled prema cesti da vidim ima li koga poznatog... Ili nepoznatog,a zanimljivog ... Haha
Izvalim se na fotelju,zatvorim oči i slušam muziku...
Popodne pojedem ručak, nazovem frendice ili one mene, nalazimo se i idemo na plažu...
U svojim kupaćima i s ručnicima u rukama koračamo vrućim asfaltom prema moru... Trčimo jer nam cesta prži noge.... Stajemo kad se približimo moru,maknemo se s asfalta...
Plaže su pune,djeca vrište,igraju se... Ljudi skaču s rive u more i čuje se pljuskanje mora... Neki se skrivaju pod suncobranom, neki svim silama žele postić preplanuli ten,pa se prže na suncu...
Dođemo na plažu,zapuhne me blagi ljetni povjetarac i donese miris borova,krema za sunčanje... Osjetim sol u zraku...
Mmmmmmmmmmmm...
Brže bolje na rivu i buć u more!
More prekrasno ko uvijek... Sunce se igra našim leđima i grije more...
Smijeh odjekuje, padamo u more s rive...
Igramo picigin do večeri, smijemo se, deremo, svađamo,pa se opet smijemo...
Navečer doma, tuširanje, spremamo se za izlazak...
Ponovno se nalazimo, i krećemo prema gradu...
U gradu već gužva,nemaš se di pomaknut... Obožavam to...
Obožavam milijun nepoznatih ljudi oko sebe,a ja i društvo se cerekamo, pjevamo,plešemo...
Uff...
Idemo doma još uvijek pjevajući, žaleći se na bolne noge...
Spavat,i drugo jutro ponovno uživancija...
Ajme
Dobro,moj dan je ovo ljeto izgledal puno drukčije jer sam radila,ali sad se prisjećam onih prijašnjih, bezbrižnih ljeta...
Ali opet,ljeto ko ljeto... obožavam ga...
Odbrojavam dane do prvog skoka u more...
Ljubim vas...
Anušk@ (koja čeka ljeto)
Post je objavljen 26.04.2008. u 15:17 sati.