Kada i ne baš politički orijentiran magazin PLAN B piše o debilnostima hrvatskog političkog managementa, onda s pravom možemo zaključiti da su stvari otišle k vragu. Većina autora ovoga magazina (osim Mislava Bage i njegove kolumne) u biti su nepolitični ljudi su koji uglavnom briju na nove medije, kulturu, umjetnost, tehnikalije, sf, modu ili su to novinari-putopisci sa prilozima iz egzotičnih zemalja. Po mom mišljenju do takvih je najteže doprijeti sa pričama o utjecaju Banskih dvora na cijenu litre mlijeka ili ulaznice za kino, pa me stoga iskreno zabrinulo kada sam u novom broju Plana u Uvodniku pročitao politički osvrt kojega se ne bi posramio niti Noam Chomsky. Autorica je glavna urednica Plana, Ana Penović koja se kroz 2-3 kartice teksta vrlo solidno popišala na sve kretenske poteze domicilne Vlade od novog Zakona o telekomunikacijama do funkcioniranja pravne države u slučaju Mirjane Pukanić i osvrta na izvješće o korumpiranosti u RH Austrijskog ureda za vanjsku trgovinu u Zagrebu.
Uvodnicu i urednicu Penović prati na 17 stranici Dražena Lejo sa svojom kolumnom Penso Positivo u kojoj se bavi aktualnim, praktički prisilnim, guranjem RH u NATO-pakt. Lejo se iskreno pita ono staro ali izgleda i dalje aktualno pitanje - za što smo se mi to borili?
Kako sam igrom slučaja okružen ženama koje bježe od samog spomena politike ili ičega vezanog uz istu, praktički uživam zamišljajući jedan kolegij Plana B na kojem se žene reflektiraju na patnje mladog Jandrokovića, Šukera izgubljenog u zavjerama MMF-a i svjetskim recesijama ili pak novovjeko kreiranje kulta ličnosti kiborg žene Biance Matković (koja dolazi i rješava sve vaše probleme).
Post je objavljen 25.04.2008. u 17:23 sati.