Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/broduboci

Marketing

Bombe, rašpe, duhovi i USB stickovi

Spašeni smo!
Veliki iluzionist s privremenom adresom u Banskim dvorima pun samopouzdanja kao i uvijek, zagrmio je moćno i odlučno: «Niti jedan škveranin neće ostati bez posla!»

Veliki iluzionist nije donositelj loših vijesti. To mu nije u opisu radnog mjesta. On objavljuje samo dobre. Za objavljivanje onih loših, postoje niža bića, to jest - suradnici. To su oni koji na pozornicu dovode i odvode sve one čudnovate sprave za izvođenje trikova.

Tako će simpatično zarumenjeni potpredsjednik zamuckivati kako će "neko" ili "neka" od brodogradilišta ubuduće morati proizvoditi nešto drugo a ne brodove. Super!
Brodogradilišta neće proizvoditi brodove, već na primjer – traktore!
Taj princip možemo primjeniti i u ostalim granama industrije. Tako će tvornice tjestenine početi proizvoditi donje rublje, a tvornice parnih kotlova će proizvoditi apaurine i pilule za mršavljenje.
Totalno ćemo zbuniti Kineze, Indijce i Europljane. Pogotovo one zadužene za industrijsku špijunažu. Nitko neće znati gdje se šta proizvodi. To će biti tajna uspjeha budućeg hrvatskog gospodarskog čuda...

Ovih dana sam primio dosta poziva, e-mailova i pitanja u kojima moji prijatelji žele podijeliti sa mnom opću zabrinutost. Hvala vam svima, ali nema razloga za brigu. Ja vjerujem velikom iluzionistu!
Ha ha ha! Atroke Antony Cash i ZERP!

Ma ne, ajmo sad malo probat ozbiljno, savršeno sam miran. Nije me strah budućnosti. Radit ću ja već nešto..nešto! Sad jedva čekam da se ova "situacija" šta prije završi.Samo nam još triba Aleksandar veliki da mačem presječe gordijski čvor.
U očekivanju Godota...
U očekivanju Aleksandra...



Smišni su mi ovi novinari.
Stvarno je zanimljivo kako znaju odvojit bitno od nebitnog. Pravo sa kapije, uletili su u prostorije sindikata. Tamo su zatekli uznemirene radnike. Koji u trenucima uznemirenosti imaju izvjesnih poteškoća sa artikuliranjem izjava.
Tako je predsjednik Udruge veterana Domovinskog rata izjavio da ćemo obraniti škver kao što smo i s oružjem u ruci branili Domovinu. Ta je izjava izazvala sveopću uznemirenost. Škverani su puni oružja!
Upravo tako.
Odlučno ćemo prosvjedovat sa macama, kacavidama i aparatima za zavarivanje. Elektrode ćemo iskoristiti kao strijele. Na glave ćemo stavljati one maske pa nas nitko neće prepoznati. Jurišat ćemo na Kulu Kamerlengo. A od gore, sa zidina, gradonačelnik, dogradonačelnik i članovi poglavarstva će nas prolijevati vrelim uljem. To će biti spektakl!
Povjerenik sindikata je izjavio kako su i aerodrom i auto-put jako blizu.
I stvarno ne razumim šta je tu uznemirujuće!?
Eto, na aerodromu možemo dočekivati turiste u narodnim nošnjama i pjevati im prigodne pjesmice. Nositi im kufere. Pokloniti im kitu cvijeća uz osmijeh-dva i zaželiti ugodan boravak...
Ostatak radnika će na auto-put. Iza naplatnih kućica bit će smještena postrojenja za pranje automobila. Znate kako se ono, dok se vozite auto-putem svakave mušice, skakavci, komarci i strizibube zalipe za šofer-šajbu i branike!? Nema boljeg insekticida od automobila koji jure auto-cestom prosječno 180 kilometara na sat.
Pa nije li normalno da se odmah, na licu mjesta sve to dovede u uredno stanje!?
Oooo pa bit će tu posla ka u priči!
Vidite kako je veliki iluzionist ipak u pravu!



Jučer sam na više portala ugledao vijest kako je neka ruska turistkinja u Londonu snimila duha u katedrali! Normalno da sam zbog znatiželje kliknuo da vidim o čemu se radi.
Kad ono tamo – kakva glupost!



Ha ha ha! Da duh!
Ko god je ima digitalac u ruci više od desetak puta, ima na svojim slikama ovakvih duhova ka u priči!
Eto i ja sam prije dva miseca snimija duha na čiovskom klizalištu!



A prošle nedilje i okrugloga duha iznad antene na Svetome Juri!
I još jednog igličastog livo!


S duhovima ili bez njih, priznajem da sam malo zamantan u zadnje vrime. Jučer sam se nešto zadubija u misli dok sam iša dignit lovu s bankomata.
I tako mislim se ja nešto mislim i umisto kartice izvadim USB stick i tražim po bankomatu di ću ga uvalit! Nigdi po bankomatu buže za moj stick! Gledam livo, gledam desno. Nigdi! Već sam bija popizdija! Kako ću dignit lovu!?
A onda mi najednom sine kako (još uvik) ne postoje takvi bankomati...
Ništa, okrenija sam se oko sebe, zadovoljan da me niko nije vidija, spremija stick, ubacija karticu, skupija lovu i iša ća!
Sva srića, pomislit će da sam rebambija...

Ajme!!!
Ajmeeeee!!!
Sad sam se sitija!
Pa oni na bankomatu sve to snimaju!
Uslikalo me!
Stoposto!

Ej ljudi, ima li koga da radi u Splitskoj Banci!?
Mislim ono...ako se već možemo nekako dogovorit...mislim ka e...može li se ta snimka nekako izbrisat...
Ka ono e...





Post je objavljen 25.04.2008. u 08:40 sati.