Koga ja to obmanjujem? Sebe, tebe, nju? Šta ja to prešućujem, sprječavajući da prekipi i oblije cjelovitom spoznajom, bez cenzorskih škara, mišljenja o dobrome ukusu, stilskih određenja. Šta to kipti, a nikako da iskipi, šta reći a ne izreći, kome dati ulogu zlogukoga glasnika, koji bi mogao prišapnuti da nema šta reći ovako, ali mogao bi onako, prečesto je važan način prenošenja vijesti.
Nisam još spreman izreći što naumih, odgađam objavu do daljnjega. Nisam siguran da ću tako do u nedogled, svemu se može naslutiti kraj. Nekoga kopka nedoumica, približava li se važna objava. Nek' se i on malo grize, dosta sam se grizao zbog toga. Dok nekome ne omrkne, drugome svanuti neće. Neću se tako igrati. Vratite mi moje igračke...
Između istine i laži, opetovano izabrah šutnju, gdje god ona naginjala.
Znam da griješim. Na žalost, ili na sreću - nisam jedini.
Post je objavljen 24.04.2008. u 22:53 sati.