ahh...dugo bijah odsutna, i moje oči ne vidješe kompjutera... No sada sjedim za stolcem i iščekujem nove izazove koji se pojavljuju u obliku virusa na ekranu ili samo to moja uzvrela smrdljiva mašta umišlja, no i ona će da rodi plodom...
dugo razmišljah o osjećajima i postupcima, trenutno se osjećam super, ništa mi nemože pokvarit raspoloženje. Shvatila sam da život teče dalje, i da se moram pomirit sa tim da neću imati baš sve, možda sam mogla imati sve al možda je čak bolje i bez toga... Vjerojatno ako malo bolje pogledate možete zaključiti o čemu se radi..
Čudno je kako je malo potrebno za sreću a tako malo nam nedostaje...meni trenutno ništa ne nedostaje, imam prijatelje, ljude koje volim, i jednostavno sam sretna...ne želikm tu sreću izgubiti iako će se ona povremeno nestajati, ali ja sama utječem oću li biti sretna...
Tužno je to što izgubljeno pokušavamo zamijeniti izgubljenim...makar bila to nestala igračka, ili osoba koju smo voljelI...Iako svjesna, to i dalje pokušavam, nekad uspješno nekad neuspješno...shvatih da jednostavno treba vremena,,, da se prepustim vremenu i da vrijeme učini svoje, jer nakon kiše uvijek dolazi sunce, a moje sunce tek izvire...
u mojim venama još je njegovog otrova još je doza prejaka a tebe ljubim, da ne poludim da zaboravim...amo reć da me taj stih drža nekih 3 miseca no sada ljubim ne da zaboravim niti poludim...već jer neću više imat nijednu ozbiljnu vezu...koja korist od toga kad znaš svakoj kraj,lipo je dok traje al jednostavnije je zabrijat sa nekin i niko nikoga ne povridi i di end of stori...
u zadnje vrijeme sam shvazila da sam se promijenila, nešto se okrenulo u meni i reklo nešto pametno al ja to nisam shvatila jer sam preglupa tako da hehe...jednostavno nisam znala šta hoću, zapravo da- htjela sam nekog i da zamijenin ono izgubljeno, ali svaki koji bi mi se svidija nije ima to nešto...da bi na kraju svatila zašto mi uopće teba neko da budem sretna, mogu biti sretna i bez toga... živjeti normalno i voljeti prijatelje i kad dođe neko ko mi se stvarno svidi bit će mjesta za njega u mom srcu (zapravo jedan mi se već jaako sviđa xd, zna antonia)
kada već toliko pričam o ljubavi prema prijateljima onda evo jedan dio posvećen njima...neću navest imena, ako su mi prijtelji znat će da je o njima riječ...
od ostalog u mom životu se dosta toga desilo, blabla, bili mi roditelji u ravnatelja i tako to, danas smo bili u nehaju, i snimali film na tribinama bilo je prezakon, i zaključili smo da san ja drama queen jer mi se osa zaplela u kosu i ja san toliko skičala na kolinima i vrištala i samo šta nisan zaplakala da su svi bili u šoku...xd
-domagoj je tia dio o sebi pa evo ti jedan dio....dio o domagoju....ljubavi puuusaaaa
-antonia je plava, ona je draga ona je simpa ona je super hehe veljika pussa
-marijana je moja jubeeeeeeeeee, obožavan je, kilat će me, mi smo kul, mi ćemo bit super, mi ćemo ćemo sve preBRODoit...xd
ah....i to bi bilo od mene sve....evo vam još jedna pjesma za kraj...pussa
pozz: doris,lorni,antoniji(posebno jedan veliki hehe neka neka), marijani, toniju,domagoju,wiky, nini,neri, danici, viljacki, lučinki....
za kraj jedna pjesma...
Jednom si me povrjedio i dušu mi razorio
Slomio mi krila i sve rane otvorio
No sada sam jača
Prestala sam vjerovati u nas
I okrenula leđa tuzi
Više..
Nedam ljudima da me povrjede
Sada pazim kome vjerujem
Znam da zvuči kao bajka
I pjesma puna laži
No vjeruj mi
Laž je s vremenom istina postala...
Nedam više svoje srce
Nedam više svoju dušu
Jer više ni nemam srce...
A duša je krhka....
Post je objavljen 24.04.2008. u 19:17 sati.