Marketing
škola života
evo na blogu od sanje nađem link, i na tom siteu vrlo zanimljiv text
"Moramo stvoriti uvjete u kojima se učenici osjećaju sigurnima da mogu riskirati neuspjeh. Strah je glavna prepreka učenju: strah od neuspjeha, strah od kritike, strah da ću ispasti glup. Nastavnik u kvalitetnoj školi omogućava svakom djetetu da griješi bez kazne. Kad se ukloni strah, onda dijete iskušava svoje mogućnosti. Izjaviti dobrodošlicu pogreškama znači ohrabriti učenje. Stvoriti povjerenje znači stvoriti osjećaj da vodim računa: ovdje sam da Ti pomognem, ne da Te povrijedim. Vodim računa o Tvojim interesima. Kada Ti uspijevaš i zadovoljavaš svoje potrebe, tada i ja to isto doživljavam." Dr.William Glsser
u životu sam oduvijek vrlo slobodno odlučivala što ću raditi
svoje pogreške sam sama plaćala
griješila puno
učila još više
nisam se bojala, jer nisam ni znala što mi se može dogoditi
sve što se moglo dogoditi vani, bilo je manje od onog što mi se događa iznutra
izjaviti dobrodošlicu pogreškama .. me dotaklo
jer tko može reći da će se oduševiti greškama svoga djeteta, tko neće opetovane greške doživjeti kao neuspjeh, osobni ili djeteta?
no, da li je bit u tome??
ili u tome, da usprkos greškama dajemo do znanja djetetu (biću), da ga volimo i poštivamo ??
i mislim ....kako to čini Bog??
što nam je poručeno?
što mi mislimo o tome?
koliko puta nam je rekao da oprostimo?
koliko puta On nama oprašta??
da li je opraštanje isto što i nemarnost, ili bezuvjetna ljubav??
da li nam Bog daje granice ili nas samo voli bez obzira na sve??
da li nam ljudi daju primjer u tome??
kakvi mi trebamo biti???
milion pitanja....
i mislim ovako.....
ako sam ja u nekom suodnosu sa nekim bićem ....(roditeljskom,prijateljskom,partnerskom....) onda ta osoba treba poštivati moje granice ...a ja ih kao čovjek moram imati ..te imati obzira prema njenim granicama
čovjek bez granica nas ne uči ničemu
čovjek s previše ograničenja nas sputava
čovjek s umjerenim granicama budi u nama poštovanje..poštovanje prema njemu i njegovoj osobnosti koja je stabilna,u centru
čovjek koji ne poštiva naše granice ... ne poštiva nas
čovjek koji živi po našim ograničenjma ... ne uči nas... poštivanju
čovjek koji poštiva naše granice, nam daje do znanja da poštiva nas,i uči kako da poštujemo druge
no, uvijek postoje izuzetci i događaji van standarda..
ako smo u pravom odnosu, morali bi znati da će nas ta osoba uvijek prihvatiti, bez obzira što mi učinili
također mi moramo znati, da ćemo tu osobu prihvatiti, bez obzira što ona učinila
dakle bez obzira što samo svjesni da nismo i nećemo biti odbačeni
greška nam se ne smije računati kao odbacivanje nas samih...
a opet, moramo biti svjesni težine pogreške
i to nam se mora reći...
kad pogriješimo...mi moramo znati da smo pogriješili
neispravno je šutjeti na tuđe greške
isto kao što je neispravno skakati u oči nad tuđim greškama
i vjerujem da nas i Bog zove tako k sebi...
nema tog grešnika i tog lošeg stava u sebi koji možemo imati, a da bi nas Bog odbacio, da nam ne bi oprostio..
a u isto vrijeme nam daje do znanja kroz život da postoje granice koje se ne prelaze, koje se ne bi trebale prelaziti
i vidim tu i čvrstinu,
i ljubav,
i pažnju,
i slobodu,
i vidim tu savršenstvo...
po kojem je divno hodati, u kojem je divno biti...
to je sklad....
Post je objavljen 24.04.2008. u 17:39 sati.