Mislim...nećemo sad nešto previše biti ozbiljni, ali pokušat ću se dotaknuti jedne teme koja mi stalno plovi po glavi dok šetam sa pasonjom, dok srećemo druge pasovlasnike i njihove pse, slušamo njihove priče, gledamo njihove reakcije...zapravo stvaram neku sliku...
Evo sada se moj pasonja i ja družimo već 11 mjeseci...uh...već smo toliko ostarili...ma ne ne, toliko smo bogatiji...bogatiji smo za 11 mjeseci jednog pozitivnog iskustva...za 11 mjeseci jednog druženja ispunjenog i dobrim i lošim i ugodnim i teškim...za 11 mjeseci velikog truda da shvatimo jedno drugoga, da se prepoznamo i da postanemo tim...ali mislim da mogu reći da je iza nas 11 mjeseci u kojima smo, kada se sve zbroji, izgradili jedan odnos koji je i opisivan na ovome blogu...čini mi se jedan odnos pun obostranog zadovoljstva i sreće...a, ako onaj koji to od gore vidi sve tako bude htio, družit ćemo se i rasti u našem odnosu još dugi niz godina.
No čitam, čujem i vidim podosta situacija u kojima mi se čini da odnos vodič/pas baš i nije onakav kakav smatram da bi trebao biti. Da ne ulazim sada u detalje i činjenice koje me navode na takvo razmišljanje, nema smisla, ispalo bi kao da nekoga osuđujem, ili da nešto pametujem...a to mi nije namjera...no ono što sam gotovo siguran jest da puno vodiča jako malo znaju o psima kao životinjskoj vrsti, jako malo znaju o pasminskim okvirima njihovog čistokrvnjaka ili slatkog malog mješanca, a niti ne posvećuju dovoljno pažnje osluškivanju onoga što im njihov pas želi pokazati da mu je potrebito, odnosno ne posvećuju dovoljno pažnje reakcijama svoga psa u svakodnevnom životu i druženju. Nije to vjerojatno niti zbog toga što ne žele, nije to niti zbog toga što nedaj Bože ne vole svoje peseke, čini mi se da se to jednostavno događa iz neznanja, ili u nešto lošijoj varijanti predstavljanja svoga neznanja kao znanja.
Ma zapravo....zašto sve ovo pišem...
Kako moj pesonja i ja stvarno ulažemo veliki trud u građenje našega odnosa, mogu slobodno reći da je potrebno jako puno znanja da svome psu budeš dobar vodič i da svoga psa odgojiš kao dobrog pratioca...i mi se nismo dvoumili potražiti pomoć u pasoškolici, u literaturi, u informacijama dostupnim na internetu, u razgovorima s ljudima koji se bave psima, u razgovorima s uzgajivačem od kojeg je naša beba došla i u razgovorima s tetom koja nam je stručnjakinja za prehranu i u razgovorima s veterinarima...ma stvarno puno učenja i truda...a tek se 11 mjeseci družimo i učimo...koliko još toga ne znamo...
Istinski bih volio da mi ljudi koji prate ovaj blog iznesu svoja viđenja stvari...da mi kažu što oni misle...misle li da njima treba neka pomoć u građenju odnosa sa svojim psom...kakva pomoć...što bi željeli znati...što bi željeli ugraditi u odnos sa svojim psom...kakvim bi se aktivnostima željeli baviti...ma da mi kažu što misle da bi se moglo napraviti da se poboljša odnos vodič/pas i da se taj odnos učini još ugodnijim i veselijem i za vodiča i za psa.
Eto...hvala..
Pište nam u komentare, ili na Emajl istaknut na lijevoj strani bloga...
Post je objavljen 23.04.2008. u 07:32 sati.