U slučaju eventualnih sukoba, Saveznicima bi prema kalkulacijama bilo potrebno “11
divizija”,25 no bilo je pitanje hoće li Tita podržati Rusi.26 U nezavidnoj situaciji
Alexander i Macmillan zajednički su odlučili da Macmillan otputuje u sjedište
8. armije i 13. korpusa, na razgovor s generalima Richardom McCreeryem i
Johnom Hardingom, kako bi im pružio “potpunu sliku situacije”.27 Prilikom
sastanka s Hardingom u Monfalconeu saznao je za teško stanje u kojem su
britanske i jugoslavenske jedinice gotovo pomiješane, no “taj nesigurni položaj
može držati tjednima ako treba, dok pregovori ne uznapreduju i ne budu donijete
odluke na razini vlade”.28 U svom izvještaju Foreign Officeu Macmillan navodi
kako se namjeravao vratiti 13. svibnja, ujutro, no neplanirano je produljio
putovanje u Klagenfurt i sastao se s generalom Keightleyem. Vjerojatni povod
putovanju predstavljalo je pitanje o jugoslavenskim i kozačkim izbjeglicama,
koje su se u proteklih nekoliko dana predale 5. korpusu. O samom sastanku
ostali su samo zapisi iz Macmillanovoa dnevnika, s obzirom na to da njegovi
stariji časnici, brigadir Toby Law (lord Aldington) i Tyron – Wilson negiraju
da su bili prisutni na sastanku. Macmillan, u svom dnevniku, koji Tolstoy uvelike
citira, navodi “da zbrka bude još veća, na tisuće takozvanih ustaša i četnika,
većinom sa ženom i djecom, panično bježe u ovo područje pred napredovanjem
Jugoslavena. Ti izrazi, ustaše i četnici, označavaju sve, od gerilskih
snaga Slovenaca, Hrvata i Srba koje su se borile protiv Tita, a koje su stvorili,
naoružavali i snabdijevali Nijemci, pa do ljudi koji-bilo zato što su rimokatolici
ili pristalice konzervativne politike ili iz bilo kojeg drugog razloga-nisu gajili
nikakve simpatije prema revolucionarnom komunizmu (…)”.29
Prema Tolstoyu, navedeni posjet doveo je do velikog obrata u odnosu s
Jugoslavenima.
Do tada ih je Keightley, u skladu s naredbom od 3. svibnja,
namjeravao poslati na sigurno. Tolstoy navodi kako je Macmillan u Klagenfurt
otputovao na vlastitu inicijativu, ne spominjući svoj odlazak u izvještaju za
Foreign Office.30 Na povratku je Macmillan posjetio i generala McCreerya u
Trevisu, kako bi ga, prema Tolstoyu, pridobio za izručenje izbjeglica, te da
bi usuglasili poteze Osme armije i Petog korpusa.
25 D. BIBER, “Međunarodni položaj Jugoslavije u poslednjoj godini drugog svetskog rata”, Za
pobedu i slobodu, 836.
26 D. BEKIĆ, “‘Slučaj Bleiburg’: nova istraživanja, nova iskušenja”, 202.; 13. svibnja Tito je
poslao sovjetskom vođi poruku kojom traži vojnu pomoć, “(…) da se ubrzaju isporuka i dostavljanje
onog oružja i druge vojnotehničke opreme koji su bili obećani poslije boravka naše
delegacije u Moskvi. (…)”, J. B. TITO, Sabrana djela 28, 39.
27 N. Tolstoj , Ministar i pokolji, 75.
28 Isto, 76.
29 Isto, 77.
30 Isto, 85.
Prenosimo: Časopis za suvremenu povijest
Izvorni znanstveni članak. Autorica:
MARTINA GRAHEK RAVANČIĆ
Hrvatski institut za povijest, Zagreb, Republika Hrvatska
Post je objavljen 07.05.2008. u 07:00 sati.