Pregled posta

Adresa bloga: http://blog.dnevnik.hr/experiance

Marketing

Putopis: Francuska i Irska DIO 10

Datum:03.08.2007.

Rijeka Liffey

Nakon odlično prespavane noći i odličnog doručka (ranije opisanog u jednom od postova) ponovo razgledavanje Dublina. Na TV-u saznajemo da je u Velikoj Britaniji izbila bolest slinavke i šape (Foot & Mouth disease). Nismo bili niti približno svjesni da će posljedica te bolesti izravno utjecati i na naše putovanje kroz Irsku. Kako i kada - kasnije. Ponovo busem do centra grada. Odluka je da danas nećemo biti nadobudni, već jednostavno malo uživati u Dublinu, te kupiti kofer koji smo zagledali već 1. dan, jer su se stvari samo gomilale, a tako smo i računali od samog početka. Jedan od planora bio je napraviti veću šetnju uz Rijeku Liffey, rijeku koja protjeće kroz sam Dublin. Izvire u pokrajini Kippure i Tonduff u planinama Wicklow. Duljina rijeke je oko 125 km, a protjeće kroz Wicklow, Kildare i naposlijetku kroz sam Dublin prije ulaska u Irsko more. Poznata po mnoštvu hidrocentrala koje su sagrađene na njoj. Preko nje ide i mnoštvo mostova, a najpoznatiji koji je u Dublinu izgrađen preko nje je "Ha'penny Bridge". Šetnju uz rijeku Liffey konstantno smo pokušavali usporediti sa dojmovima koje smo dobili šetnjom uz Seinu. Seina nas se puno više dojmila. Liffey je krasna rijeka, ali nema onaj "duh i energiju" koju smo osjetili u Parizu. Pa svima koji želite uspoređivati 1:0 za Seinu. Možda smo mi izabrali i malo pogrešno vrijeme, jer je bilo oblačno, nešto je škrapuckalo...


Poznati Ha'penny Bridge


Bridge #2


Bridge #3


Možda najviša zgrada!


Šetnica uz rijeku Liffey

Irski Pubovi & Temple Bar

U nastavku šetnje Dublinom odlučili smo otići u tzv. Temple Bar area. Naravno radi se o najpopulanijim i najrazvikanijim pubovima u Dublinu. Nalaze se na južnoj obali rijeke Liffey. Kako smo ušli u navdenu četvrt, odmah neka posebna (pozitivna vibra) i mnoštvo ljudi. Svi dobro raspoloženi, sigurno ne zbog 0,0 promila. Odmah nailazimo na Hard Rock Cafe Dublin. Gužva - samo takva. Dalje nas put vodi do popularnog Temple Bara u koji ulazimo. Pre-dobar osjećaj. Prolazimo kroz njega, a ono sve naokolo žamor ljudi. Buka, veselje. Svi dobro raspoloženi. Takva atnosfera može bilo koga dobro raspoložiti. Odmah smo čuli i svirku aktualnog benda. O Temple Baru i njegovoj povijesti moguće je pročitati ovdje i ovdje.


Hard Rock Cafe - Dublin


Pub #2


Prizor oko Temple bar-a


Pub #3


Temple Bar #1


Temple Bar #2


Zar ne vidite da 'oću povišicu da glumim stup!

O'Connell Street & Spire of Dublin

Nastavljamo šetnju poznatnom (čitajte najpoznatijom) Dublinskom ulicom "O'Connell Street" (shopping & te spike...), koja nas preko O'Connell Bridge-a vodi do jedne nama vrlo fascinantne atrakcije - Spire of Dublin. Spire of Dublin izgradili su Irci u čast "milenijskog projeta" 1999. Na njegovom mjestu nalazio se spomenik Nelson Pillar-u koji je razoren bombom od strane IRA-e 1966. godine. Spire (ili koplje) u svojem donjem dijelu debelo je oko 3 metra, i postupno se sužava na najvišem dijelu u svega 15 cm debljine. Treba naglasiti da je visok 120 metara, i zasigurno je najviši objekt u Dublinu. Naime u Dublinu NEMA visokih zgrada, a razlozi tome leže u nekim povijesnim činjenicama.


O'Connell Street


Koja gužva!?!


Spomenik Daniel O'Connell-u.


The Spire - ravno u nebo.


The Spire - malo sam se udaljio...


Pozat u Irskoj finonaughty

Odlazak po auto & povratak do IMI-ja

Obzirom da nam je ovo bio treći i posljednji dan obilaska Dublina, odlučili smo umjesto sutra rano ujutro, već danas pronaći našu "car rental" kompaniju (EuropCar) i pokušati dogovoriti da nam isporuče unaprijed rezerviran automobil jedan dan ranije, kako bismo mogli dulje odspavati, te odmoreni krenuti u nove pohode. Nakon kraće potrage i uvidom u kartu, dolazimo do EuropCara, uspješno (uz manju nadoplatu) dogovaramo Ford Focus (lijeva strana), te se vraćamo do IMI-ja. Kod snalaženja po Dublinu moram priznati da je bilo vrlo (čitaj poprilično) komplicirano. S vožnom po lijevoj strani ceste, nemam problema. Problem postoji isključivo da se treba snaći u gradu koji praktično ne poznajem. Ni cestu ni puteljak, neznam čak niti okvirno kako se dio grada u kojem je hotel nalazi. Kako sam riješio taj problem? Jednostavno. Kada smo se vozili busem prema centru, popisao sam sve uličice, zavoje, građevine (tj. ključne točke ili orjentire) koji bi me mogli navesti do hotela. Znao sam da moram doći do centra, i dalje sam imao "svoju kartu". Tako je i bilo. Istina, malo smo se vozikali (koji 15-20 minuta bauljanja) ali naposlijetku nalazim na pravo skretanje i dalje je bilo stvarno lako.

Sutra je rano ustajanje, put je dug, treba doći do Sjeverne Irske.
Do sutra, pozz (i komentirajte nešto) cry
€xperiance. thumbup fino


Post je objavljen 22.04.2008. u 18:07 sati.