Marketing
blog ko blog...
da li bi uopće imao smisla ako bi ostavljanje promišljanja na njemu bilo lažno
licemjeri,farizeji ..imaju u mom srcu jedno posebno mjesto
kako su kruti,tvrdi...žuljaju me ..ne mogu ih prihvatiti samo tako
pa pokušavam u svim smjerovima dotaknuti njihove duše, ne bi li postali malo topliji, s malo više razumjevanja
i manje žuljali moju dušu
naime ovo sad pišem posebno potaknuta jednom osobom koja vrijedno čita naše blogove
od sebe ne daje ništa doli svojih komentara
ok...neka bude..
no svaki i jedan komentar je prožet nekom prikrivenom osudom svega što napišem, tj mojih namjera zbog koji pišem
dakle da se ta dušica više ne bi mučila sa mojom osobnošću, pa i po o tuđim blogovima (ne znam samo kako joj to uspije ,)) )
u komentarima o tko zna čemu ....provuče svoju žaoku ne bi li ubola mene i omalovažila moje namjere pisanja
ja ću sada rećii svoje namjere i ono što jest istina...
od prvog mog bloga pa sve do danas....svaka i jedna riječ koju sam napisala je imala čvrstu podlogu u mojim promišljanjima
dakle dok sam osjećala zahvalu Isusu na darovanim milostima..to sam i napisala
kad sam osjećala tugu zbog toga što Ga ne osjećam..to sam također napisala
kad me u životu zaokupiralo nešto drugo (kao naprimjer ovaj sad period) onda pišem o tome..
dakle moja duša je na pladnju ... može je svatko isčitati
uz tu moju dušu postoji i doza mudrosti,emaptije,milosrđa i savjeta,iskustva,misli i zabluda
ja sam osoba koja vrlo teško uči iz tuđih iskustava, i moram sve proći sama
ali jako dobro osjećam svoje pogreške, sjećam se svih promišljanja koja sam proživljavala tijekom učenja
sjećam se osjećaja koji su pratili neki moj postupak
i volim komunicirati s ljudima
dakle..ne vidim razloga zašto to svoje iskustvo ne bih podijelila s drugima
nekome će pomoći, a netko će odmahnuti rukom
i ok....sve 5
kako vjerujem u Boga i do mnogih stavova,promišljanja sam došla upućujući svoje vapaje Njemu,
vjerujem da me i On vodi kud treba
igranje Boga je teška osuda...
a pitanje je zašto bi netko doživio mene kao da se igram Boga...zbog toga što iznosim svoje mišljenje
NIKAD,baš nikad nisam upotrijebila izjavu da znam što Bog želi od nas...
uvijek sam rekla da je to moje promišljanje
Ako nekome smeta moje promišljanje,
neka se zapita...zašto u tom intezitetu !!!!
jer iskreno rečeno...
bilo bi mi strašno teško trošiti toliko svog vremena, resursa...
na opterećivanje s nekom blogericom....
bit će da se osjeća naša gorespomentuta duša nečim ugoržena ....
njušim li zavist???
ili se osjeća pozvanom da umjesto Boga dijeli packe po svijetu
kao recimo neki apostol...
da nama zabludjelim ovcama daje smjerokaz i da naša srca dotakne svojim žaokicama
mila moja dušo...ne ide to tako....
apostoli su pozvani širiti ljubav...a ti ljubav držiš iza svojih bedema moraliziranja
jer da li sam ja bila na plesu ili ne...Boga ni na koji način ne ugrožava a ni tebe, niti bilo koga drugoga
što sam to podijelila s drugima ima svoj razlog
možda da ga poslušaš??
pa i ti odeš taj grč u sebi ...odplesati ?? ;))
potpuno sam slobodna..pogotovo sam potpuno slobodna od promišljanja što će neki blogeri misliti o meni kao osobi...
izuzetno mi je drago kad vidim da ljudi promišljaju o svom životu,kad vidim da ljudi usklađuju svoje živote sa tuđima, kad se nadopunjuju,
kad se na paleti života miješaju u neponovljive skladne odnose... gdje jedino tada i tako mogu iskazati svoj dio osobnosti
koji već sutra može dobiti drugu notu, i ta druga može biti jednako lijepa ako ne i ljepša od prve
iako sam smatrala nepotrebnim jednoj osobi posvetiti čitav blog...
i to u destruktivnom smislu....
odlučila sam biti konstruktivna... pa u cijeloj toj priči,
apelirati na sve nas ...
pogotovo one koji se deklariraju kao vjernici...
da vrijeme koje troše u svom životu ..
koriste na to da rade na sebi,
mjenjanju sebe,
da se prepoznaju u skladnim odnosima s okolinom,
da vide radosne oči u susretu s ljudima koji su im dati na putu,
da tu potrebu prosuđivanja svega i svih, vikanja s trgova, bacanja kamenja na grešne...
iskoriste na ravanjanje svojih puteva...
i neka pokušaju shvatiti da Isus nije bezveze rekao ženama koje su plakale nad Njegovom sudbinom....neka plaču nad svojom
nije tad bio oholica...
nego je On jako dobro znao što mora proći i to kao takvo je bilo neizostavno potrebno..
a bilo bi potpuno besmisleno da je polučilo samo plakanje nad Njegovom sudbinom...
dakle mili moji...svi koji imate tako grčevitu potrebu reći drugima da su loši...pogledajte u svoja srca
i prije nego što netko kaže "oprosti im Bože jer ne znaju što čine" ..tražite svoje nedostatke
vadite brvno iz svog oka..jer danas je i dan ove planete...pa ju poštedite bar malo grčeva mržnje prema svojim bližnjima
Post je objavljen 22.04.2008. u 13:27 sati.