U nedostatku bolje zanimacije, pišem post.
Za razliku od prijašnjih postova, između ovog i zadnjeg, čak se i nešto promijenilo u mom životu. Sad doma imam psa. Slatka je. Zove se Rea. Divna je. I čini moje pripremanje za školu u 6 ujutro mnogo zanimljivijim.
Dobila sam laptop. Sretna sam. To mi je bila želja već dugo. Trenutno sam sretna. Iako polako, ali sigurno, Peta umanjuje moj urođeni materijalizam.
Polako obilazim Italiju. Lijepa je to zemlja, Toskana stvarno je onakva kakvu je vidite na slikama. A Venecija ne smrdi onoliko koliko ljudi to pričaju.
Žao mi je što me nije dugo bilo. Nekada mi se jednostavno ništa neda. Kada otkrijem zašto, znat ćete i vi. Ali mislim da se to neće uskoro desiti. Don't hold your breathe.
Ali nije sve savršeno. Uspjela sam, ne znam kako, ali sam voljna kriviti Winamp i njegov Delete Playlist sistem, izbrisati pola glazbe koju sam imala spremljenu i pažljivo katalogiziranu. Depresija.
I sd sjedim u dnevnoj sobi. Jedem limun. Čekam Heroje. Pozdravljam vam sa par riječi Jamesa Joyce-a.