Znate ono kad imate svoj Svijet? oca, majku, ulicu, susjeda koji glasno pušta nardonjake, njegovu ženu koja uvijek nosi neke kolače...Štefeka, maricu, izvođenje psina u sumrak...Vječno isti put od škole do doma/ od doma do posla/...
Ja bih to. Nikada to nisam imao. Moji svjetovi bili su uvijek kratkotrajni. Mnogih se i ne sjećam. Živio sam na barem petnaest lokacija u Metropoli.
Jednom sam ga imao. Moj Svijet. I ja. U Svom Svijetu. Taj je Moj Svijet bio najbolji Svijet. U njemu su svi poštivali zakone, a zakoni su poštivali njih.
Vampir, Luda, VječniPar, Riba,...
Dani su u Mom Svijetu izgledali jednako. Noći su bile ono za što je vrijedilo živjeti. Za života neću prozboriti toliko pametnih koliko ih je bilo izgovoreno u Mom Svijetu. Podbuhlih obraza, alkoholno-žuti i najčešće u delirium tremensu sakupljali smo životna iskustva, zrnce po zrnce mudrosti. Vampir je uvijek bio pijan. Luda (onako, baš pozitivno Luda) kombinirala bi alkohol s tabletama ili jointom, VječniPar bio je nerazdvojan, a Riba je i iz najdosadnije situacije znala izvući maksimum.
Jedne noći smo zaključili da se apsolutno nikad nismo vidjeli trijezni. Nikada. Netko je rekao "Hej, možda se mi uopće ne podnosimo, trijezni".
Ne znam je li to bilo točno. Moj Odlazak razbio je svijet. On danas više ne postoji. U njega se nije moguće vratiti. U mom novom svijetu zakoni ne poštuju žitelje. U mom novom svijetu highlight dana je nervozna oronula bakica koja štakama lupa ostale putnike u tramvaju ne bi li se dokopala mjesta.
Post je objavljen 21.04.2008. u 14:37 sati.