Ako bolje pogledamo, u tjedan dana dogodila su se dva protestna skupa. Onaj na Trgu bana J.Jelačića i onaj na Pantovčaku. Jednoga su predvodili hrvatski sindikati a drugoga predsjednik Republike Hrvatske. Bez obzira na pozadinu ("Zajedno za veće plaće" ili "Gospodarski odnosi Hrvatske", kako su se oni službeno nazivali) oba skupa su bila s konotacijama protiv Vlade. Zato ne čudi da se Sanader nije pojavio niti na Trgu (što je sasvim očekivano; rekli bi zakonito), ali ni na Pantovčaku (što nije sasvim očekivano; rekli bi da je apsurdno).
Ako je istina da stanje u Hrvatskoj doista nije dobro, onda za to stanje netko treba odgovarati. Vlada priča o razumijevanju gospodarskih teškoća (potpredsjednik Damir Polančec), i opravdava se sličnim teškoćama u svijetu, a sindikati i predsjednik države traže rješenja bez obzira na komparacije s ostalima u svijetu.
Zamislite sada situaciju da predsjednik države pripada istoj političkoj opciji kao i Vlada. Hrvatski građani slušali bi unisonu priču o svjetskim gospodarskim teškoćama; razjedinjeni sindikati ne bi baš ništa mogli napraviti i idilični život u Hrvatskoj bi se nastavljao, uz povećanje inozemnog i unutrašnjeg duga sve do pucanja svih šavova. I ovako se stanje samim ukazivanjem na teškoće nije promijenilo, ali ostaje činjenica da se na teškoće pokušava nekako konstruktivno odgovoriti.
Hoće li biti uspjeha vidjet će se. To ovisi o odnosu snaga.
Čudno je stanje u Hrvatskoj. Unatoč svemu prividno se dobiva dojam normalnog života. Na tome "optimisti" mogu graditi tezu da i jeste sve dobro, a "pesimisti" tvrditi da se radi samo o prividu, koji će se kao balon od sapunice rasprsnuti u ništavilo.
Ako sutra u trgovinama ugledate znatno veće cijene znat ćete tko je od ove dvojice u pravu. Samo to je zakon. Ostalo su priče; apsurdne, smiješne, žalosne ili tendenciozne.
Post je objavljen 20.04.2008. u 09:36 sati.