Opet pun mjesec, izaziva na lavež, privlači...Sjećam se one trojice turista sa Apolla 11 i šetača Neala Armstronga, koji je učinio veliki korak za čovječanstvo, zamalo zasjenio planetarno poznatijeg Luisa, puhačkoga virtuoza.
Jesmo li bili na Mjesecu?Ja nisam. Nisam siguran da tamo nije bio Mujo, koji je kovao konja po mjesecu, on kovao,mater ga psovala da se ne kuju konji po mjesecu, već po danu i žarkome suncu. Tko je izmislio noćnu smjenu, tko je izumio večernju školu, šta nam to povećava apetite za šuškavim novčanicama i znanjem, koji će nam omogućiti više šuškanja, ili barem zveckanja...
Zveckanje više podsjeća na sigurnosne prijetnje, nego na Judine i ine škude, a čovjek u svojim dovitljivostima pokušava, što je ljudski, uz što je moguće manje napore - postiči što poželjnije rezultate. Nekad se sa podozrenjem gledalo na olake zarade, sumnjičavo odmjeravalo munjevite uspone sa već pripremljenim zaključkom: kako došlo - tako otišlo.Slogani kovani stoljećima izgubiše svoju snagu, mudrosti se proglašavaju glupostima, apsurdi pravilima...
Novotarije koje nas zbunjuju zatečene u novim okolnostima ulaze pomalo pod kožu, uguravaju nas u maticu nekim novim tokovima. Nigdje brane, nigdje mosta - nećemo se moći rugati njihovim graditeljima kad matica presuši i oslobodi nas stihje.
Nisam siguran hoću li večeras lajati ili zavijati na mjesec.
Post je objavljen 20.04.2008. u 08:51 sati.