Daklem, Briljantin... Mogu biti jedino i samo subjektivna. Što može rezultirati ili hvalospjevom ili okrutnom kritikom. Jer se predstava dotikavle filma i pjesama iz moje mladosti...
U doba dok sam išla u srednju školicu, sisačka Muzička omladina (danas je to Glazbena mladež) ali i sindikat Željezare Sisak organizirali su posjete zagrebačkim kazalištima. Putovalo se busevima ili vlakom. Bila su to slavna vremena Jalte, Gubec bega i ostalih remek-djela. Bila su to vremena Sande Langerholz, Veronike Durbešić, Vlade Štefančića... Ponosna sam i sretna što sam imala priliku gledati takve veličine... I sad, poznavajući ona vremena, krenuh u Komediju s velikom znatiželjom. Ima li glumaca, redatelja, ljubavi prema mjuziklu i kazalištu, zanosa kao nekada... ili su se vremena promijenila?
...Oduševljena sam! I glumcima, i obradom songova, i koreografijom, i duhovitim obratima. Išla sam zbog i radi Mile Elegović. Ali i svi ostali su bili izvrsni. Čak i Ivica Kovačević, kojeg osobno ne šmekam... Uživala sam, zajedno sa mnom i kuma koju povedoh, a i ostatak publike. Pola publike činili su srednjoškolci, i njima se isto tako jako svidjelo. Pljeskalo se, fućkalo, uzdisalo, vikalo... Ma, atmosfera za čistu peticu. Sve je bilo za čistu peticu!
Oduševljene, prepune utisaka, međusobno si upadajući u riječ i prisjećajući se pojedinih scena i poštapalica, kuma i ja izađosmo iz Komedije. Spustismo se parsto metara prema Vlaškoj i upadosmo u drugi glazbeni izričaj. Nekolicina pristalih muškaraca (pa, pristali su svirati, zar ne?!), svaki sa svojom alatkom u ruci, pružili su – nažalost, malobrojnoj – publici ugodne trenutke opuštanja uz bessame-mucholiku glazbu. Dečki, vidimo se za dva tjedna!
Čeprpak navečer, nekih pol sata pred ponoć. Jelačić-plac. Hladno. Rijetki tramvaji. Nekolicina mlađahnih ljudi, više osamljenih žema nego muškaraca. Topla sjedala šestice. Skoro u ponoć nijemu uđoh u sestrinu kuću. Sestra me budna dočekala pred TV-om. Opisah joj svoju divnu večer, ispratih na spavanje. Još sam sat vremena ostala budna, pod dojmom...
I evo me kod kuće. Odvalila sam pola zračenja. Još nekoliko ovakvih brzinskih vikenada s obitelji i onda potpuni povratak. I ostanak. Tamo gdje pripadam.
Post je objavljen 19.04.2008. u 15:18 sati.