Koliko puta sam obećao da se neću svađati sa samim sobom? Bezbroj, ili gotovo bezbroj. Što li je to u ljudskom biću da ga čini sklonom obmanama, lažima, hiperbolama, lažnim obećanjima?
Svađa kao dio terapije, bez diferenciranja između pacijenta i terapeuta, pa kad jedan od njih pobjegne i počne vikati:svi smo mo taj i taj, može doći do neviđene sramote ako ljudi u bijelom uhite pogrešnu osobu,ostave pacijenta bez terapeuta. Svezanom terapeutu nitko neće vjerovati, pacijentu pogotovo - kako se izvući iz zavrzlame, osim omogućiti terapeutu tihi bijeg, da bi se mogao pobrinuti za pacijenta.
Neću se svađati ovom prilikom, nek' se svađaju malo drugi. Svađa u tuđem dvorištu djeluje zabavnije. Nije toliko dramatična, dok ne poteče krv. Kad se to dogodi, mijenja se nadležnost, koriste se druge metode. Umjesto rekla-kazala, koristi se metoda pisala-prepisala, dopisala. Uz ispriku ženskom rodu - kao najveći tračeri dokazali su se - muškarci...
Prijateljske savjete izrečene samome sebi skloni smo odbiti s najvećom nevjericom, sluteći perfidnu podvalu. Toliko o povjerenju...
Post je objavljen 18.04.2008. u 22:41 sati.