Znam, ovo je tema s kojom vjerojatno većina ljudi ima iskustava, i to uglavnom, negativnih. Tko nije bio isfrustriran majstorima koji kasne, sve najbolje znaju, produžuju rokove debelo iza dogovorenog, a onda morate popravljati iza njih?
Ali, ima i sasvim drukčijih primjera. Evo, ja sam jedna velika sretnica po tom pitanju i moje prijateljice mi zavide na tome.
Kako je ovo jedan ozbiljan i realan blog, neću vam pisati bajke o tome kako je kod mene sve potpuno drukčije, bolje, i savršenije... Premda je dosta toga drukčije, a kao što znate, živim sa jednim Savršenim.
Dakle, ja imam jedan primjerak Sam svoj majstor u kući. Nema što on ne zna ili ne želi napraviti, vezano uz struju i audio-video projektiće, projektiranje raznih korisnih polica, učvršćivanje svega i svačega, popravljanje, izrada... i to u svim tehničko-preciznim poslovima.
I u čemu je problem?
U tome što je moj majstor, pre-savršen, pre-precizan, pre-spor za moj ukus. A kako s njim dijelim više od jednog posjeta iza kojeg inače, ako niste zadovoljni, možete slobodno opsovati, teško mi je spojiti tu sreću što imam nekoga tko sve zna i hoće, sa mojim frustracijama koje rode tom srećom.
Jer savršeni majstor treba vrijeme, mjesto i mir i ne smije ga se uznemiravati nekim banalnim stvarima kao što je obavljanje kućanskih poslova, odgoj djeteta i sl.
Stvarno sam nezahvalna ženturača i već čujem komentare razjarene domoljubne braće: "Pa što bi ti htjela? Koliko žena nema nikakvu pomoć u kući, a muževi im još k tome imaju dvije lijeve ruke i neće ništa tako raditi?"
A moj još i skuha vikendom (hrana je prioritet), stavlja suđe na pranje, stavi ponekad sušiti veš (izraz lica odaje polugađenje prema takvim blesavim aktivnostima, ali ipak ih obavi).
I tko ne bi poželio takvog muža, oca, ljubavnika, majstora... sve u jednom?
Samo neka luđakinja, zagrižena nezahvalna feministica koja nema pametnijeg posla nego tipkati neki blog, umjesto da podrži svog muškarca, uzme kuhaču (taj savjet sam već više puta dobila na blogu i užasno mi je simpatičan - čini mi se kao da uvijek dolazi od izgladnjelih maminih sinova) i bude zahvalna što uopće želi nešto raditi, a ne i dangubiti sa dečkima u birtiji ili sjediti pred tevejom s pivom pokraj sebe.
Pa odoh ja pomoći svom majstoru oko slaganja polica, a onda me čeka, spremanje, kuhanje, odlazak po djevojčicu... i sve što ide uz jednu ženu jednog Savršenog majstora za sve (uključujući i poljupce).
I ne, nije na posudbu, to je samo moj (ne)savršeni majstor, a ja njegujem sve svoje nesavršenosti, pa tako i njega...
Post je objavljen 18.04.2008. u 10:07 sati.