Podcjenjujemo jedni druge, zar ne? Događa se svaki dan. Ili ne baš svaki. To je normalno, i manje normalno, ovisi koliko se uzme. Podcjenjujem ja tebe, podcjenjuješ ti mene.
Ustvari, ne poznajemo se dovoljno, a živimo zajedno, radimo zajedno, u istim uvjetima i jedni u drugima vidimo razlike...
No, pošto jesmo različiti, ne znači da smo manje vrijedni. Imamo različite stavove, mišljenja, ukuse,.....
Ali u čemu leži početak da čovjek želi i može biti bolji od drugog čovjeka? Da li je to nekakvo iskonsko ja, da ne voli drugo koje u biti nije nešto posebno drugačije, ali je svoja cjelina.
Ne pišem ovdje o poštivanju. Postoje različite vrste poštovanja, ali podcjenjicanje je jedno. Osoba stvori sliku o osobi, nakon prvih dojmova, kontakata, i ako ta osoba jedna drugoj se ne sviđa, ne bi trebala drugu osobu uništavati pred svima i graditi svoj status na svojim potencijalnim uvjetno, boljim karakteristikama. Čim netko naglasi svoju boljinu ( da se tako napišem ), i to potencira pred drugima.... sa ismijavanjem ili ne.... to je podcjenjivanje... koje traje....
Post je objavljen 18.04.2008. u 07:42 sati.