Poznato je to da se svi instrumenti za mjerenje s vremena na vrijeme moraju podvrgnuti kalibraciji ili baždarenju, zbog toga što imaju tendenciju da se odmiču od realnih vrijednosti. Tako se oni onda upoređuju sa kontrolnim instrumentom, njihov pomak u očitavanju vrijednosti se registruje, te tako kada se oni kasnije koriste, mi moramo da imamo u vidu koliko parametri koje dobijamo uz pomoć tih instrumenata odskaču od objektivnih vrijednosti, te nakon određene kalkulacije dolazimo do objektivnih mijera. Ovi pomaci u očitavanju većinom se dešavaju zbog zamora materijala ili nekih drugih razloga.
Kod ljudske percepcije stvar je nešto drugačija. Na primjer, čovjekov vid, mada je veoma lijepo objašnjen od strane nauke na “mehanički” način, veoma mnogo zavisi od stanja njegove svijesti. Stoga, nije nikakvo čudo što se s ezoterične tačke gledišta većina ljudi smatra slijepima.
Ako uzmemo u obzir da se kontrola čovjekovih životnih procesa većim dijelom obavlja iz podsvijesti i ako uzmemo u obzir mogućnost da se čovjekova svijesti i podsvijest mogu inducirati i kontrolisati iz vana, onda iz toga proizilazi da ono što on vidi često nema nikakve veze sa objektivnom realnošću.
Kastaneda kaže: “Kako objasniti intelekt jednog injženjera i glupost njegovog sistema vjerovanja?!”
Zašto recimo, većina ljudi na zapadu nema nikakvih problema da vjeruje u to da je prije neke 2 hiljade godina neko umro razapet na krstu a onda nakon tri dana čudesno vaskrsnuo a istovremeno ne dozvoljavaju nikakvu mogućnost postojanja vanzemaljaca?! Isti ti provode vrijeme u crkvi vjerujući u ono što im je prezentirano od strane svetih knjiga i popova, bez pogovora podvrgavaju sebe i svoju djecu ritualima koji se od njih zahtijevaju a istovremeno, nemaju želje da dublje ispitaju njihovu pozadinu. Međutim, kad su vanzemaljci u pitanju, isti ti traže dokaze, odnosno, naučnu potvrdu o njihovom postojanju!?! Interesantno, zar ne!?
Većina ljudi pati od sindroma “što je babi milo, to joj se i snilo”, što je po zapadnoj terminologiji poznato kao - “wishful thinking”. Radi se o to tome da čovjek ubacujući emocionalnu komponentu u svoje ‘analitičko’ razmišljanje, krivi sliku do te mjere da ju pretvara u svoju suprotnost, dok istovremeno mnoge njene bitne detalje nije u stanju da vidi. U ezoterici se ovo objašnjava “samotrankvilizacijom”, odnosno, urođenom čovjekovom sposobnošću ili tendencijom da smiri ili ‘stabilizuje’ iluziju u kojoj živi.
Kastaneda nam takođe daje i odgovor u vezi pozadine ovog ‘fenomena’ – “svaki čovjek je u dubini svog bića svjestan predatora, ali pošto se u odnosu na njega osjeća bespomoćnim, on to znanje ne želi da iznosi na površinu”.
Interesantno je i to koliko su ljudi u stanju ići daleko kako bi opovrgli svaku indikaciju da vanzemaljci postoje, a koliko nisu u stanju ići daleko u stvarnom istraživanju istine.
U očajnom pokušaju da zaštite realnost, odnosno, iluziju u kojoj žive, oni koji ne pribjegnu samotrankvilizaciji uz pomoć religije, okrenuće se čistoj nauci, jer naša nauka objašnjava tj. interpretira samo materijalni aspekt kreacije, dok se njen duhovni i ‘nematerijalni’ dio ignoriše. Tako se oni tu osjećaju prilično udobno, tj. bar neko vrijeme. Nauka ima cijelu jednu paletu ‘objašnjenja’ i za fenomen NLO-a koja sasvim dobro služe za indukciju i održavanje mirnog sna kod čovjeka. Ta ‘naučna’ objašnjenja nisu toliko u rezonanciji s istinom koliko su u rezonanciji sa onim čovjekovim ‘sistemom za samotrankvilizaciju’, tako da on, pateći već od sindroma “što je babi milo, to joj se i snilo”, žudno upija ova ‘objašnjenja’, lijepi ih za svoje ‘receptore namjenjene za istinu’ tako da te laži obezbjeđuju privremeni sedativni efekat. Tako, čovjek neko vrijeme mirno spava dok ‘droga’ ima efekta a onda se kasnije baca u potragu za sljedećim fiksom, te na kraju, on dijeli sudbinu svih drugih drogeraša.
Imajući u vidu ovu čovjekovu bolest (sindrom “šta je babi milo to joj se i snilo”), kontrolni sistem se trudi da ubrizga u društvo dovoljnu količinu dezinformacija, tj. ‘droge’.
~***~
Pored svega ovoga, jedna velika grupa ljudi je ipak, mada sa poremećenim mijernim instrumentima, ostala u stanju da registruje mnoge ‘anomalije’ koje su u neposrednoj vezi sa NLO-ima i vanzemaljcima. Kontrolni sistem se u njihovom slučaju poslužio drugom taktikom: “Ako već ne možeš da negiraš ono što vidiš, onda ono što vidiš moraš pogrešno da tumačiš.”
Iako postoje zapisi o interakciji vanzemaljca s nama tokom nekih 15 hiljada godina (pogledaj: Case for the UFO, Jessup; Gods of Eden, Bramley; Revelations, Vallee; R. Dolan, The national Security State and UFOs…itd.) ova dezinformativna operacija u vezi prikazivanja suštine interakcije vanzemaljaca s nama, tek se u poslednje vrijeme se zahuktala. Naravno, preduslov za to je bila likvidicija i marginalizacija svih onih koji su se previše približili suštini problema, tj. istini; - a u prvi plan su izbačeni ‘naučnici-pozitivci’ (“optimisti”) tj. oni koji vanzemaljce prikazuju u lijepom svijetlu.
Tako je otpočela kampanja uvjeravanja ljudi kako imamo posla sa dobroćudnim entitetima koji nam pomažu u našoj evoluciji.
Dr John Hunter Gray, profesor sa Univerziteta Dakota, dobitnik mnogih priznanja i nagrade Martin Luter King za svoje društvene aktivnosti poručuje nam da su vanzemaljci dobroćudna stvorenja koja pomažu ljudima na “njihovom ličnom i društvenom nivou”. On sam priznaje da je to saznao kad su njega i njegovog sina vanzemaljci oteli 1988. godine. Dr Gray čak tvrdi da smo mi veoma sretni što su ovi vanzemaljci uopšte odlučili da nam pomognu!?
Profesor sa Univerziteta Wyoming, Leo Sprinkle, na osnovu svog dugogodišnjeg istraživanja fenomena otmica od strane vanzemaljaca, zaključio je da vanzemaljci žele da ostvare dva cilja: 1. Da obnove planetu Zemlju; 2. Da pomognu čovječanstvu u drugoj fazi njegove evolucije.
Ovo drugo se navodno ostvaruje metamorfozom ljudske svijesti koja se odvija uz pomoć lekcija kojima nas vanzemaljci podučavaju o ‘kosmičkim stvarima’. Ovakav pristup ovoj problematici učinio ga je veoma popularnim u nju-age krugovima, što nije nimalo čudno, jer je nju-age pokret upravo i osnovan na principu mentalnog koncepta – ‘šta je babi milo, to joj se i snilo’. Uostalom, Sprinkle je i sam priznao ne samo da je bio otiman od strane vanzemaljaca nego da je u stalnoj vezi s njima (ja bih čak rekao: pod njihovom kontrolom).
Richard Boylan, psiholog iz Sacramenta, Kalifornija, takode tumači svoja iskustva sa vanzemaljcima veoma korisnim a njih opisuje kao dobroćudne entitete. On za njih kaže da su oni veoma zabrinuti za stanje naše prirodne okoline i našim mjestom u kosmičkom društvu. Tako nam oni daju upute da ne vršimo nasilje jedni nad drugima; zabrinuti su za naš odnos prema djeci; zabrinuti su u vezi našeg korištenja nuklearnih elektrana i nuklearnog oružja, za uništavanje naše prirodne okoline itd. Boylan nam takođe kaže da će nam se oni otvoreno predstaviti kad mi budemo spremni za to. Sada se, navodno, odvija proces mentalne obrade ljudi za taj trenutak. I naravno, kad se odreknemo nuklearnog oružja i kad se popravimo, onda ćemo sigurno biti primljeni u Intergalaktičke Ujedinjene Nacije. (Blago nama!)
Joseph Nyman, naučnik iz Massachusettsa, koji se od 80.-tih godina bavi hipnotičkim regresijama otetih, tvrdi da su vanzemaljci i oni koje oni otimaju jedni te isti, tj. njihove žrtve su oni od nas koji su u prošlim životima bili vanzemaljci, odnosno, da sve osobe koje oni otimaju imaju istovremeno karakteristike ljudi i vanzemaljaca!?
(U ovome bi možda moglo i biti istine s obzirom da se ljudi već veoma dugo genetički manipulišu tako što im se ubacuju geni ovih vanzemaljaca).
John Mack, sa Harvard Univerziteta nakon dugogodišnjeg istraživanja otmica ljudi od strane vanzemaljaca zaključuje da nam ove otmice donose priliku za duhovnu transformaciju i podizanje svijesti.
Većina ovih naučnika čak optužuju sve one koji misle drugačije, da ovi pokušavaju da naprave paniku, te tako otežavaju cijeli proces našeg “prosvjetljenja”. Istovremeno, ‘pozitivista’ Richard Boylan kaže da zvanični naučnici rade zajedno sa tajnom vladom i CIA na tome da se ljudima ne otkrije prava pozadina intreakcije vanzemaljaca s nama?! Zašto sad to, kad smo toliko sretni s njima?!
Ovi ‘istraživači’ ignorišu činjenice da se ljudi otimaju na silu, da se na njima vrše veoma bolni eksperimenti, da se njima manipuliše uz pomoć implanata, da se oni seksualno zlostavljaju, da se žene impregniraju protiv njihove volje, da se ljudi i životinje mutiliraju, da se mentalno i genetički manipulišu, kao i to da se mnogi od njih ne vraćaju nazad tj. završavaju kao hrana ovih naših “pomoćnika u duhovnom razvoju”.
[Pogledaj knjige V. Valeriana, Karle Turner, Eve Lorgen, D. Jacobsa, R. Dolana itd.]
Humanizacija vanzemaljaca odvija se i na drugim nivoima. Holivudski režiseri tipa Spilberga se uključuju u propagandnu kampanju za promociju, odnosno, humanizaciju ovih entiteta. Imajući na umu implante i metodologiju kontrole uma i manipulacije čovjeka, čini se da su ovi u stanju programirati mnoge individue da rade za njihovu korist.
Neki prominentni istraživači kao što su Whitley Strieber, Linda Moulton Howe itd. koji su prije upozoravali na opasnost od ovih entiteta - prekonoći postaju njihovi pobornici. Oni koji su ih prije poznavali tvrde da “to više nisu oni”!? Da li ulazimo u krajnju fazu manipulacije čovječanstva gdje vanzemaljci počinju mentalno da kontrolišu one istraživače koji su stekli određeni kredibilitet, te ih sada koriste kao sredsvo za svoju promociju?
Znači, one koji prođu prvu fazu mentalnog kondicioniranja da “vanzemaljci ne postoje”, čeka cijeli jedan veoma sofisticiran dezinformativni sistem koji treba da ih uvjeri kako su oni tu za našu korist. To naravno nije nimalo teško, uzimajući u obzir onu našu bolest – tj. sindrom ‘šta je babi milo, to joj se i snilo’.
Tako, kad vanzemaljci i zvanično postanu dio naše objektivne realnosti, kontrolisani mediji će nam prezentirati opet laži u vezi istinske pozadine njihovog prisustva i interakcije s nama (naravno, sve to će imati i “naučnu” pozadinu), te kako stvari stoje, većina nas će progutati te dezinformacije i zaljepiti ih za one “receptore” koji su namijenjeni za istinu.
Tako će te dezinformacije dalje određivati naše ponašanje, razmišljanje i percepciju, kao što to određuju i sada, što će nam na kraju odrediti i našu dalju ‘sudbinu’.
Naravno, za to vrijeme će već biti izvršene poslednje pripreme za našu zamjenu njihovim hibridima i masovno konzumiranje.
[Napomena: Pogledaj knjigu - The Threat, D. Jacobs]
U međuvremenu ćemo “indigo i kristalnu djecu” smatrati “naprednim dušama koje su se inkarnirale kako bi nas prosvijetlile (ne kažem da nema i takvih) a ignorisaćemo mogućnost da se radi o hibridima, da su jakog OPS naboja, bez empatije i osjećanja za druge, genijalci koji mogu biti genijalni naučnici i genijalne ubice. Ignorisaćemo mogućnost da se radi o humanoidnim tijelima specifične OPS frekvencije, namijenjenim za naseljavanje od strane reptoidnih ‘vanzemaljskih’ duša i eventualni prelaz u njima u 4D (talas)?!
U međuvremenu nećemo vidjeti ni one hibride koji su stigli iz “in vitro” izvora. Žene koje su imale pobačaj bez fetusa, uvjeravaćemo da je došlo do – apsorpcije. Onima koje tvrde da se nad njima vrši seksulano i drugo nasilje od strane vanzemaljaca – nećemo vjerovati, a ako nam budu dosađivali, stavićemo ih u ludnicu. Osobe koje su nestale na čudan način, mi ćemo ignorisati, jer one ionako nisu više tu. Za unakazivanje stoke, krivićemo druge. Obraćati ćemo pažnju na ono što nam se prezentira od strane medijskih i drugih izvora kao na nešto što je - veoma bitno. Ukratko rečeno, svesrdno ćemo se uključiti u psihopatski profil ponašanja koji nam se diktira odozgo. Uostalom, mi to cijelo vrijeme već radimo, tako da nam neće biti teško da tako i nastavimo, dok smo tu.
~***~
Mislim da oni koji ne naprave jednu hitnu kalibraciju svojih ‘uređaja za percepciju’ neće imati vremena za podnošenje eventualnih žalbi a neće biti ni onih koji će te žalbe razmatrati. “Nisam znala…ja sam mislila…”, takođe se neće usvajati. Imali smo mozak na raspolaganju a to kako smo ga koristili, takođe je naša odgovornost.
-
Sindrom Crnih Gusaka
Sposobnost viđenja ovog univerzuma onakvog kakav on jeste jedan od prerekvizita da se uopšte krene naprijed. Znači, sposobnost viđenja objektivne realnosti.
Mislim da vjerovatno nema ništa gore od negiranja objektivne realnosti i nemara da se objektivna realnost istražuje.
Sve religije, većina ‘ezoteričnih učenja’, new-age itd. upravo su dizajnirani od strane ‘kontrolnog sistema’ da zatvore čovjekovu svijest i percepciju, da on ne bi mogao vidjeti objektivnu realnost. Čovjek koji je progutao mamac vidi samo ono što mu se uklapa u zadatu mu dogmu a racionalizuje koristeći materijal iz iste dogme i zvaničnih izvora.
Sada, kako neko takav može uopšte da pristupi istraživanju objektivne realnosti? Nikako, moglo bi se reći!? Takvi se rađaju u neznanju i umiru u neznanju.
To mentalno sljepilo se onda može da manifestuje u vidu raznih bolesti ili niza nesreća jer u čovjekovu postoji jedna suština koja je svjesna da mu je bolje i da umre nego da živi slijep i kao takav čini greške koje će mu navući karmički teret ili ga, kao ljudskog bića, ostaviti bez duše. Osim toga, takvi ljudi su veoma podložni i za manipulaciju “odozgo i sa strane” te njihova patnja stvara uslove za proizvodnju velikih količina emocionalne energije koju naši ‘susjedi’ i ‘nadzornici’ koriste za svoju ishranu. Tako čovjek upada u jedan “začarani krug” iz kojeg je teško izaći.
U prevodu, ili se probudi ili - pati.
Mi većinu stvari koje nam se događaju tumačimo u skladu sa svojim mentalnim programima.
U vezi naše percepcije i “racionalizovanja”, ovom prilikom ću navesti samo dva primjera:
Jedan moj kolega s posla doživjeo je “božje čudo”. Za vrijeme jedne mise u crkvi kojoj je on prisustvovao sve krunice (brojanice) koje su vijernici držali u rukama (između ostalih i on) iz srebrnih pretvorile su se u zlatne. Naravno, svi vjernici koji su se tada zadesili u crkvi, usljed ovog “znaka božje manifestacije”, automatski su se pretvorili u – turbovijernike, uključujući i mog kolegu.
Međutim, nedugo nakon ove ‘božje intervencije’ on je počeo da pati od određenih psiho-somatskih poremećaja. S obzirom da je dio njih i jasno vidljiv na njegovoj koži, kad mi je ispričao onaj događaj iz crkve pokušavajući da mene (kao ‘nevijernika’) impresionira, ja sam mu (bez pominjanja vanzemaljaca) sugerisao da ako hoće da sazna šta se tačno desilo neka potraži dobrog hipnoterapeuta koji ga regresijom može vratiti tačno u vrijeme i mijesto događaja. Čini mi se da je moj kolega ovo shvatio kao neku vrstu ‘bogohuljenja’. Njemu samom naravno nije palo na pamet da istraži stvar malo dublje jer on MISLI da zna istinu. Međutim, ono što on ‘zna’, to nije Znanje, nego – vjerovanje, a vjerovanja često nemaju nikakve veze sa istinom. Tako bi on recimo mogao iz jedne od knjiga Karle Turner, kao i nekih drugih ozbiljnih istraživača ovog ‘fenomena’ da dozna kako su neki na tim vanzemaljskim brodovima viđali gomile tih brojanica i još kojekavih religijskih ‘znamenja’ i prafernalija.
Što je značajniji neki događaj koji je proizašao usljed naše interakcije sa nekim aspektima objektivne realnosti, utoliko su i veće i intenzivnije psihičke posljedice ukoliko se on negira, ili pogrešno tumači.
Drugi slučaj se desio prije nekih 12 godina jednoj mojoj poznanici. Ona tada takođe nije vjerovala u vanzemaljce i NLO-e, i imala je cijeli niz “racionalnih objašnjenja” za taj fenomen. Kada se jednom prilikom, predveče, igrala sa djecom u dvorištu ispred kuće, jedno dijete je uzviknulo da pogleda iznad sebe. Neposredno iznad njih je polako i bešumno prošao crni NLO u obliku bumeranga, raspona nekih 70 metara, za kojeg ona kaže da mu je mogla vidjeti svaki detalj i da joj se činilo da ga je mogla dohvatiti rukom kad bi se protegla sa krova kuće. Kaže, interesantno je bilo i to što je odjednom nastala ‘mrtva tišina’, a normalno su se uvijek mogli čuti zrikavci, žabe, cvrkut ptica itd. Još veći fenomen se desio kad se NLO udaljio i kad se njen muž pojavio na vratima i pitao je šta se događa. Ona je “čula sebe kako kaže” da im je - “iznad kuće upravo proletjelo jato crnih gusaka na putu ka jugu”. Muž ju je naravno čudno pogledao jer su živjeli u Floridi odakle guske nikada “ne lete na jug” a ni “crne” guske nisu uobičajene. (Kaže da se i dan danas čudi kako joj je tako nešto moglo pasti na pamet!?)
Ona se nakon toga razbolila a oporavljati se počela tek kad se prihvatila mogućnost postojanja vanzemaljaca i NLO-a i kada se prihvatila posla na proučavanju objektivne realnosti, što je podrazumijevalo istovremeno odbacivanje svih svojih laži i vjerovanja. To podrazumijeva proces buđenja za kojeg je zainteresovana suština svakog ljudskog bića a kojeg se istovremeno užasava Ličnost svakog ljudskog bića (dakle, radi se o dva različita entiteta u sklopu našeg bića).
U vezi ovog “jata crnih gusaka koje lete na jug”, tu vidimo sa kakvim glupostima naš um ponekad izlazi ‘pred nas’ (i pred druge!) o očajnim pokušajima da “objasni” neke elemente objektivne realnosti koji se ne uklapaju u naša vjerovanja ili koji nam se ne sviđaju. Da njena djeca nisu vidjela istu stvar, njen um bi vjerovatno protumačio stvar kao “figment njene imaginacije”. Halucinacija je ‘čarobna riječ’ koja “objašnjava” mnoge fenomene. Ostaje pitanje da li bi to ‘objašnjenje’ prošlo i kod njene suštine (istinskog Ja)!?
Čovjek koji živi na osnovu svojih vjerovanja negira objektivnu realnost, odnosno, ovaj univerzum onakvog kakav on jeste. On projicira na njega lažnu sliku kojom su ga (mahom) drugi “daunlodirali”, mada on dosta toga ‘zaljepi’ i sam sebi. Tako dolazi do konflikta između te ‘lažne slike’ i objektivne realnosti;
a taj konflikt se može negativno manifestovati na čovjeka kao i na realitet u kome on živi, ovisno o tome koliko je njegova slika lažna, odnosno, koliko duboko je on zaglibio u iluziji. (Kod malo žešćih slučajeva moguće je i oboljevanje od šizofrenije.)
Laganje samog sebe je veoma opasno, bez obzira koliko ono racionalno izgledalo ili utješno zvučalo; a čovjek koji laže samog sebe, laže i druge.
Ja bih preporučio da svako ko prihvati i prenosi religijska učenja ili učenja kojekavih društava koja sebe nazivaju ‘ezoteričkim’ - dobro porazmisli (ukoliko može tj. ukoliko nije prošao i poslednji voz).
-
Post je objavljen 18.04.2008. u 02:44 sati.