Marketing
Travanj je...
Pusta zemlja, objavljena 1922. godine u razdoblju poslije prvog svjetskog rata jedno je od najzanimljivijih umjetničkih djela uopće. Smatra se prekretnicom u koncepciji moderne umjetnosti. Neću vas sada zamarati neiscrpnim i gotovo bezrojnim objašnjenjima pjesme, mada će to biti tema barem jednog od budućih postova, nego samo izložiti početak iste. To možda i nije najbolji način za poimanje djela jer bi ga za to trebalo pročitati u cjelosti. Iako je to zapravo ona ista što je stajala u boxu, želim , zasada malo svratiti vašu pozornost na ovo svakako nezaobilazno remek-djelo.
Na izvorniku:
The Waste Land by Thomas Stearns Eliot
For Ezra Pound
il miglior fabbro
I. THE BURIAL OF THE DEAD
April is the cruellest month, breeding
Lilacs out of the dead land, mixing
Memory and desire, stirring
Dull roots with spring rain.
Winter kept us warm, covering
Earth in forgetful snow, feeding
A little life with dried tubers.
Summer surprised us, coming over the Starnbergersee
With a shower of rain; we stopped in the colonnade,
And went on in sunlight, into the Hofgarten,
And drank coffee, and talked for an hour.
Bin gar keine Russin, stamm' aus Litauen, echt deutsch.
And when we were children, staying at the archduke's,
My cousin's, he took me out on a sled,
And I was frightened. He said, Marie,
Marie, hold on tight. And down we went.
In the mountains, there you feel free.
I read, much of the night, and go south in the winter.
U laičkom prijevodu:
(Naime, ja sam svojim sam očima vidio Sibilu kumsku
da visi u bočici i kad su joj dječaci govorili:
Sibila, što želiš? odgovarala je ona: želim umrijeti.)
(Za Ezru Pounda
boljeg pisca)
I. Pokop mrtvih
Travanj je najokrutniji mjesec, uzgajajući
Jorgovane iz mrtve zemlje, miješajući
Sjećanje i želju, mućkajući
Dokone korijene s proljetnom kišom.
Zima nas je grijala, pokrivajući
Zemlju u zaboravan snijeg, hraneći
Malo života sasušenim gomoljima.
Ljeto nas je iznenadilo, dolazeći preko Starnbergerseea
U tuševima kiše; mi stali smo u kolonadi,
I izišli na sunce, u Hofgarten
I pili kavu i razgovarali jedan sat.
Bin gar keine Russin, stamm' aus Litauen, echt deutsche*
I kad smo bili djeca, stojeći kod nadvojvode,
Moga rođaka, on me izveo na saonice
I ja sam se bojala. Rekao je, Marie,
Marie, drži se čvrsto. I krenusmo dolje.
U planinama, tamo se osjećaš slobodno.
Ja čitam, velik dio noći, i idem na jug zimi.
*Uopće nisam Ruskinja, iz Litve sam, prava Nijemica
Post je objavljen 17.04.2008. u 21:09 sati.