"KAKO MOZES VOLJETI NEKOGA KOGA NE VIDIS??"
evo to sam cula danas oko podneva od svoga voljenog decka...nije da se nesto zbiva,ali navelo me na razmisljanje...dok setam tmurnim zagrebackim ulicama do svoga doktora nije mi preostalo nista no razmisljati...kao vodi ova veza ,blizi li joj se kraj ili mozda pocetak neceg novog....imamo li nas dvoje buducnost ili cemo postati proslost..neznam...nemam odgovor na to pitanje...kao sto rekoh u proslom postu tko meni garantira da cu se ja udat bas za njega,tko zna ko je meni suden,mozda je on mozda je netko drugi...znam samo da ispred mene stoji buducnost koja mic-po mic donosi iznenadenja...moje najvece ugodno iznenadecnje je on...nije mi zao sto sam ga upoznala,sto sam upravo s njim...jer bas s njim otkrivam realne stvari...jesmo na daljinu...tesko je...imamo mi i uspona i padova kao svaka veza,ali opet nekako sve prode za cas...kad smo zajedno...gledam ga...promatram ...pokusavam zapamtiti svaki njegov dodir,smjesak,zagrljaj...do iduceg puta...pricamo o svemu...svoju ljubomoru prenio je na mene...prvo sam se pokusala oduprijeti,ali onda sam popustila nisam vise mogla...svaki dan volim ga vise...ali kako objasniti : KAKO MOZES VOLJETI ONOGA KOGA NE VIDIS??
e pa odgovor na to pitanje nemam...to ostaje kao neka zagonetka ili jednadzba koju neznam rijesiti...blizi se kraj skolske godine...dolazi nam dugo toplo ljeto..imam mjesec i po da nadem odg na to pitanje...iako vec unaprijed znam da do tog odg necu doci uskoro...cijeli moj zivot je kao neka zagonetka koju ja ne mogu rijesiti...i on je kao drugi muski ali ne svaki dan...ima i on svoje zute minute...kao svi mi...kao ja...tata,mamam,frendice...svi...nocima mi cesto dode da pustim suzu jer nismo zajedno...jedno pored drugoga,jer se ne mozemo vidit svaki dan...znam da ako bi ga vidila svaki dan dobila bi popizditis,al mozda i ne bi jer njega zapravo volim...svijesna sam da mi fali i da ga zelim pored sebe ali to sada nazalost nije moguce...zato sluzi ljeto...da budem zajedno...sunce i mi...hehe...(kihnula sam ...govorim istinu...heheh)
nisam ja dovoljno zrela za neke stvari...ali kad ti netko fali to jednostavno znas jer je to iz srca...to je iskreno...zao mi je zbog nekih stvari kod njega...sto mu ne mogu dokazati neke stvari da malo vise vjerujem meni...znam da sam pogrijesila...meni je zao zbog toga...voljela bih da je drugacije...znam da mu je krivo i da preko nekih stvari nije lako proci...ali ako ti kazem iskreno onda molim da mi se vjeruje jer to iskreno i mislim...stvari uvijek treba gledati pozitivno i nadat se da ce biti bolje jer uvijek moze...kako se kaze u nadi je spas,zar ne??????
"E da si barem nocas ovdje
da mi se mozes vratiti
e da si barem nocas ovdje
mogla bi s tobom umrjeti"....
Post je objavljen 17.04.2008. u 19:38 sati.