Pregled posta

Adresa bloga: http://blog.dnevnik.hr/washingtonrocks

Marketing

Svečana večera u čast pape - bez pape!

Dok ovo pišem u Bijeloj kući traje svečana večera, 'state dinner', u čast pape Benedikta XVI.

Međutim, papa Benedikt je odlučio da na nju ne dođe. Glavni su uzvanici - piše Washington Post - 'Catholic leaders', njih oko 300, sa svih strana Amerike. Papa se sinoć sastao s američkim biskupima.

Možda mu je bilo dosta druženja s obitelji Bush. Bio je s njima prekjučer, prilikom dočeka u zrakoplovnoj bazi Andrews te jučer - na travnjaku Bijele kuće i nakon toga na službenom sastanku s američkim predsjednikom koji je trajao oko jedan sat.

Novinari su neposredno pred papin dolazak u Ameriku izrazili izvjesno čuđenje činjenicom da George Bush i njegova supruga priređuju svečanu večeru – u Bijeloj kući, razmjerno rijedak događaj u posljednjih sedam godina – a da čovjek u čiju se čast večera održava na njoj neće biti. Agencija Reuters piše da poglavar Katoličke crkve u pravilu ne odlazi na ovakve svečane večere.

Je li to možda suptilan način da se registrira papino neslaganje s politikom Bijele kuće, koje je najglasnije bilo iskazano prije pet godina zbog invazije Iraka?

Iako Joseph Ratzinger zna propitivati kapitalizam na način koji republikance vjerojatno šokira, američki konzervativci papu Benedikta XVI smatraju 'svojim'. Daniel Burke, novinar agencije Religion News Services, ide još dalje i piše u Washington Postu da se predsjednika Georgea Busha može smatrati 'prvim pravim katoličkim predsjednikom Sjedinjenih Država'. John Kennedy to nije bio, jer je prije pedesetak godina – u vrijeme još uvijek snažnih predrasuda protiv katolika – gotovo bježao od svoje vjere, nastojeći uvjeriti javnost da mu je one irelevantna, piše Daniel Burke.

Iako u Washingtonu odlazi na misu u Episkopalnu crkvu, a u Teksasu je član Metodističke crkve, George Bush se u Bijeloj kući okružio katoličkim intelektualcima – piše Burke. Iako su mu izborna baza evangelici, u Bushovim se govorima prepoznaje utjecaj socijalnog nauka Katoličke crkve. Jedna od glavnih političkih inicijativa Bijele kuće na domaćem planu bila je omogućiti vjerskim humanitarnim organizacijama da svoje aktivnosti – od beskućničkih skloništa i rada po zatvorima, pa do mreže obrazovnih ustanova – financiraju i državnim novcem. Burke kaže da ideja potječe od katoličkog načela 'subsidijarnosti' prema kojem lokalne probleme najbolje rješavaju ljudi iz te same zajednice, a ne recimo birokrati iz Washingtona.

Vjerojatno najtrajnije naslijeđe dva Bushova predsjednička mandata osjetit će se u američkom sudstvu, gdje je ova administracija imenovala nekih 300 sudaca saveznog suda, većinom ljudi konzervativnih političkih uvjerenja od kojih su mnogi konzervativni katolici. Sudovi su Americi često konačne instance na kojima se odlučuje o legalnosti pobačaja, eutanazije, jednospolnih brakova, znanstvenih istraživanja na matičnim stanicama – pitanjima koja su u temelju takozvanih 'culture wars', između konzervativaca i liberala.

U Vrhovnom sudu Sjedinjenih Država, koji ima devet članova, sjedi pet katolika, od kojih je većinu imenovao ili Bush mlađi ili Bush stariji. (Kroz veći dio svoje povijesti, članovi Vrhovnog suda SAD bili su gotovo isključivo protestanti. Početkom 20. stoljeća, ustanovljava se praksa jednog sudačkog mjesta za katolika i jednog 'židovskog mjesta'. Danas je u Vrhovnom sudu pet katolika, dva Židova i samo dva protestanta. Prilična promjena za naciju koja je prije 200, pa čak i prije 100 godina, katolike gledala s visoka, s mržnjom i strahom - otprilike onako kao što narodi Srednje Europe danas gledaju Rome. Naravno, uspjesi američkih katolika nisu samo u sudstvu – mreža katoličkih osnovnih i srednjih škola, otvorena svima bez obzira na vjeru, danas je uzor cijeloj Americi, dok su povijesna katolička sveučilišta poput Georgetowna i Notre Damea među najboljima u zemlji.)

Bez obzira na uspjehe, Vatikan američke katolike i njihovu crkvu promatra pomalo kao mušičavog i nepredvidivog tinejdžera - čitam u nedjeljnom Washington Postu. S jedne strane, pune crkve i angažirana pastva. S druge strane - pet biskupija u bankrotu i prazna sjemeništa. U usporedbi sa Zapadnom Europom, gdje crkve liče muzejima, američke su katoličke župe razmjerno dinamične i aktivne zajednice. No, s druge strane, katolici – njih oko 67 milijuna, četvrtina stanovništva SAD – oštro su podijeljeni na pitanjima poput zaređivanja žena, legalnosti pobačaja i ilegalne imigracije.

Katolička zajednica u Americi prolazi i kroz značajne demografske promjene – trećina odraslih katolika su ljudi južnoameričkog podrijetla. Polovina mlađih od 40 godina su podrijetlom iz Južne Amerike ili doseljenici s tog kontinenta.

I na kraju, tu su i pedofilski skandali, koje je crkva desetljećima često pokušavala zataškati, premještajući svećenike-pedofile iz župe u župu. Prema službenom dokumentu Katoličke crkve objavljenom 2004. godine, bilo je 10 667 prijava o seksualnom zlostavljanju djece od strane svećenika. Od 1950. do 2002., za takva su djela bila odgovorna 4392 svećenika, od gotovo 110 tisuća koji su u te 52 godine bili na službi u američkim župama i vjerskim redovima. Katolička je crkva žrtvama isplatila oko dvije milijarde dolara odštete. Kao i papa Benedikt XVI, ispričala se te uspostavila veći nadzor nad svećenicima koji rade s mladima.

Katolički svećenik Emmett Coyne piše međutim da Crkva nije učinila dovoljno. 'Njezin modus operandi nije ponirati u dubinu takvog pitanja i spoznati kako se to dogodilo da je pedofilstvo postalo sistemski problem. S problemom se donekle hvata u koštac tek kada joj dogori do prstiju, a i onda na površini' – piše u Washington Postu ovaj svećenik. Papa Benedikt je sinoć govorio o sramu koji osjeća zbog onog što se dogodilo, te je odao priznanje Crkvi koja radi na tome da se to ne ponovi – međutim ne namjerava se sastati s predstavnicima žrtava pedofilskih skandala.

'Papa u Ameriku ne bi trebao dolaziti obučen u svoje trijumfalno bijelo-žuto ruho, već bi trebao biti odjeven u crninu, boju žalosti' – smatra Emmet Coyne koji piše da bi posjet Benedikta XVI Sjedinjenim Državama trebao biti 'prilika za pokajanje, a ne za iskazivanje počasti puno pompe.'

Možda je upravo zbog toga papa Benedikt odlučio 'preskočiti' sinoćnji 'state dinner' u Bijeloj kući, iako su – njemu u čast – bila servirana isključivo bavarska jela.

Post je objavljen 17.04.2008. u 06:14 sati.