Marketing
Kako smo prosvjedovali u Zagrebu
Nakon što su se dojmovi malo slegli od subote, našao sam malo vremena da vam opišem što se sve događalo prije, za i poslije velikog sindikalnog prosvjeda (najvećeg u zadnjih desetak godina u RH) koji je održan na Trgu bana Josipa Jelačića u Zagrebu prošlu subotu iza podne. Sudjelovanje u organizaciji ovako velikog događaja bio je za AKSTU veliki pothvat (dosad najveći) i u njega su naši članovi zaista uložili puno truda i mnogo svoga slobodnoga vremena i nakon svega – vjerujem da se isplatilo. No, kako je sve prošlo?
U subotu rano ujutro na zadarskom autobusnom kolodvoru počeli su se skupljati radnici i studenti. Po planu, iz Zadra je za Zagreb trebalo krenuti ukupno jedanaest autobusa; od toga sedam ih je bilo rezervirano za oko 350 radnika, a četiri za oko 200 studenata. Nakon što smo došli na kolodvor ubrzo smo uvidjeli da su studenti manje-više održali svoju riječ, ali su radnici dosta podbacili. Prema našim brojkama, u Zagreb je krenulo oko 150 studenata ili 75% planiranih, čime smo bili više nego zadovoljni, ali radnika nije bilo ni sto. Koji je bio razlog tome – u to neću ulaziti, ali u subotu ujutro nam se pojavio problem nakon što smo zaključili da će neki autobusi sa radnicima gotovo prazni krenuti u Zagreb. Zbog toga smo jedan manji dio studenata prebacili u radničke autobuse i oko 6.30 sati krenuli za Zagreb.
Četiri autobusa u kojima su bili studenti dobila su voditelje puta, njih ukupno osam i to članove AKSTU-a (Primorac, Peručić, Vučetić, Kravić, J. Kupsjak, P. Kupsjak, Šimić i Maganić). Oni su nam tijekom putovanja objasnili planove i podijelili sindikalne kape i plastične pregače, te pedeset kuna namijenjenih za kupnju hrane. Neki naši kolege u Zagreb nisu krenuli zbog prosvjeda, već zbog vlastitih potreba – to nisu krili – i mi im zbog toga ništa nismo govorili, jer mi tu nismo da tjeramo ikoga na bilo što, ali većina je ipak odlučila ostati na prosvjedu. Oko 11 sati stigli smo u Zagreb, na Trg Francuske Republike, koji je odabran kao zborno mjesto svih autobusa koji su iz cijele Hrvatske krenuli u Zagreb. Samim dolaskom vidjeli smo veliki broj sindikalista, studenata i ostalih građana koje su njihovi redari malo pomalo redali za put prema Jelačićevu trgu. Sam prosvjed na Trgu organiziralo je pet sindikalnih središnjica, a svaka od njih dala je svojim članovima kape i kabanice različite boje (crvena, plava, žuta…). Zadarski studenti su nosili crvenu boju (boja SSSH). Osim hrvatskih prosvjednika tu se moglo vidjeti nekoliko grupa mađarskih, slovenskih, bosanskohercegovačkih, crnogorskih, austrijskih i talijanskih sindikalista, a meni su osobno bili najzanimljiviji pripadnici poljskog sindikata Solidarnost koji su bili vrlo šareni i dosta bučni (bili su zaista solidarni). Svi su oni došli kao potpora hrvatskim sindikatima. Oko 11.30 sati velika je povorka krenula od Trga Francuske Republike prema Trgu bana Jelačića. Cijelim putem nas je pratila kiša, ali to nikome nije smetalo. Velika masa ljudi naoružana šarenim sindikalnim uniformama, zviždaljkama, bubnjevima, zastavama i transparentima kretala se prema Jelačićevu trgu budno praćena od policije. Oko podne povorka je stigla na trg, no tamo smo zatekli već polu-pun trg sindikalista i ostalih građana Zagreba. Malo poslije započeli su govori sindikalnih vođa koji su upozoravali za srozavanje standarda hrvatskog čovjeka, radnika, umirovljenika i studenta. Za takvo stanje su optužili vladajuće, ali i oporbu. Zadarski studenti se nisu raštrkali i manje-više smo bili homogena grupa, skupa sa članovima Sindikata Učenika i Studenata iz Zagreba, pomoću kojega smo i organizirali put u Zagreb. Sa nama su bili i članovi udruge mladih Z,V.U.K. Osjećaj da sudjelujete u nečemu ovako važnom i da se na trgu za vrijeme prosvjeda nalazilo oko 50 tisuća ljudi nikoga od nas nije ostavio ravnodušnim. Bilo je fenomenalno i nije mi uopće žao što sam gore išao i što smo ovo sve organizirali. Nakon prosvjeda imali smo slobodno do 15.30 sati, za kada je zakazan polazak za Velesajma, gdje su nas čekali naši autobusi. Naravno neki su kasnili, pa smo krenuli tek u 16.00 sati. U Zadar smo stigli oko 20.30. sati. Uh, što je bilo dobro – zapravo ovo je bio jedan od onih povijesnih trenutaka za koje vam je žao ako ih propustite.
I još bih dodao samo jednu sitnicu koja mi se čini važnom. Prošlu subotu, zadarski studenti su učinili veliku stvar za ovaj grad. Usprkos nedostatku većeg broja radnika, proveli smo uspješno ovu akciju i osvjetlali lice gradu Zadru (koja bi to bila katastrofa da nije bilo studenata!). To samo po sebi negira sve one skeptike koji su nas prošlih godinu dana zbog naših prosvjeda na Sveučilištu optuživali kako rušimo ugled ovoga grada. Tada su nam govorili kako bi bilo bolje da studiramo umjesto da prosvjedujemo. Nekako mi se čini da će se taj primitivni i nedemokratski stav sad ipak promijeniti.
Post je objavljen 14.04.2008. u 07:37 sati.