U stvaranju je svome Bog mudar veoma bio
posebno šestoga dana, kad na red došli su ljudi;
ženu je od rebra, a tebe od stijene stvorio,
i dao ti kameno čelo, kamene stope i grudi,
ruke od čvrsta granita, okamenjen osmijeh u letu...
Tek gorućim ti dahom u srce usadio plamen.
Pa kad mi podariš pogled, najnježniji na svijetu,
iz oka tvoga toplinu i ljubav isijava kamen.
(tati, za rođendan...)
Post je objavljen 13.04.2008. u 17:49 sati.