Dragi roditelji Danica i Stjepane, dragi Zdravko i Stjepane, poštovana rodbino i cijenjeni prijatelji!
U nemogućnosti da budem danas u dragoj nam Gornjoj Stubici, dolazim k Vama putem ovih riječi kroz koje želim izraziti svoju blizinu i svoje molitve. Danas nas oko sebe okuplja događaj smrti dragog nam Darka, koji je nakon višegodišnje teške kalvarije završio svoj zemaljski život. Znajmo poštovani prijatelji da nas ne okuplja samo događaj njegove ovozemaljske smrti, nego nas okuplja i sigurno uvjerenje u radosni početak njegovog vječnog života u radosti Oca nebeskoga. „Domovina je naša na nebesima“, piše apostol, a Isus nam potvrđuje: „Tko god živi i vjeruje u mene, neće umrijeti nikada“, jer „Ja sam uskrsnuće i život“.
Darko je vjerovao u Isusa i to je bila snaga na njegovom životnom putu; na životnom putu koji je ljudskim očima gledano - kratak, ali bogat i vrijedan zbog muke i trpljenja, koje je Darko podnosio, trpeći zajedno s Isusom. Vjerujemo da je za malo ovozemaljske muke, poput svetih mučenika, zadobio dobra velika i trajna. Poznavajući Darka od njegovog djetinjstva, poznavajući ga i u dušu preko svete ispovijedi, siguran sam da je u kratkoći života postigao dobra velika pred licem Isusovim. U toj kratkoći života prošao je kušnju koja je njegov kratki zemaljski vijek ispunila kvalitetom života. Prateći ga u vrijeme bolesti, i razgovarajući s njime, gotovo nikada nisam dobio od njega pitanje: 'zašto baš ja? Zašto moram trpjeti?', i slično. Upravo kroz svoju bolest, Darko je shvatio da postoji nešto veće, nešto više, nešto vrednije što Bog čovjeku pruža. Kroz patnju Darko je shvatio da postoji nešto što je još vrednije od zemaljskog života.
Svete sakramente ispovijedi, pričesti i bolesničkog pomazanja, koje sam mu više puta podijelio, Darko je primao s vjerom i sam ih je tražio.
Kroz svoju tešku bolest nije gubio volje za životom, iako je u zadnje vrijeme čeznuo za oslobođenjem od zemaljskih muka. Svi mi koji smo bili u Darkovoj blizini, a napose njegovi roditelji, mnogo smo toga od Darka naučili.
Kada mi je Darkov tata nekoliko minuta nakon njegove smrti javio tu vijest, rekoh: Stjepane! Darko se je riješio muke i vjerujem da smo njegovim odlaskom s ovoga svijeta više dobili nego izgubili. Jednom bi ionako otišao kao što će svaki od nas otići, a pošto je otišao mlad i označen spasonosnom patnjom životnog križa, vjerujem da smo dobili jednog moćnijeg Darka koji će iz vječnosti biti naša pomoć i zaštita. Zemaljski je život češće prožet tugom negoli radošću, zato ne bojmo se, ne plačimo, nego podignimo k Isusu svoja srca i nastojmo kvalitetno i u skladu s Božjim zapovijedima živjeti ove kratke godine života, da bismo mogli ući u radost Oca nebeskoga i pridružiti se Darku i svima onima koji su prije nas otišli s ovoga svijeta.
Želim ovim putem u ime gospodina župnika i u svoje osobno ime izraziti zahvalnost Darkovim roditeljima koji su zajedno s njime trpjeli. Oni su doista dali sve od sebe i svjedok sam njihove velike žrtve i ljubavi. Svjedok sam velikog napora i neprospavanih noći, svjedok sam njihove snage koji im je od Boga dolazila kako bi mogli sve izdržati. Osobito su bila naporna svakodnevna putovanja u Zagreb koja su se ponavljala danima i danima.
Zadnji trenuci Darkovog života bili su nalik danima njegova rođenja. Bilo je to 18. rujna 1990. Kao što su tada njegovi roditelji u prvim danima života bdjeli nad njim, tako su i u zadnje dane njegovog života bdjeli uz njega svojom molitvom, dobrotom, blizinom i ljubavlju. Hvala Vam dragi roditelji!
Hvala svima koji su pomogli Danici i Stjepanu kroz svo proteklo vrijeme: bilo svojom blizinom, molitvom ili materijalnim sredstvima. Osobito hvala rodbini koja je bila od velike pomoći čuvajući Darkovu braću u vrijeme odsutnosti roditelja.
U ime roditelja i svih prisutnih, osjećam dužnost zahvaliti se svim liječnicima koji su dali sve od sebe kako bi mu pomogli. Prigodom posjeta Darku, uvjerio sam se u brižnost i dobrotu liječnika.
Zahvaljujemo se i svim nastavnicima srednje škole koji su išli na ruku i s razumijevanjem pristupali Darku i njegovim roditeljima. Hvala osobito mladima, Darkovim kolegama i prijateljima, koji se nisu bojali njegove bolesti. Kao mladi svećenik govorim Vam: hvala Vam dragi mladi! Hvala Vam što niste od Darka bježali; hvala što ste mu bili podrška, utjeha i radost. Hvala na Vašoj blizini i na svemu što ste osobito u našoj župi učinili preko karitativnih skupljanja i koncerata, kako bi iskazali Darku i njegovim roditeljima svoju pomoć i blizinu. Hvala Vam također dragi mladi što ste se sami odazvali da organizirate Darkov sprovod. Po Vašim mladim rukama, njegovo je izmučeno tijelo položeno u grob. On je po svojoj bolesti svoj život i ruke posvetio, neka stoga i Vaše ruke i Vaš život dragi mladi, postoji za vječne i lijepe ideale. Vjerujem da ste uz Darkovu bolest mnogo toga naučili i možda odlučili na drugi način pristupiti vlastitom životu. Neka nam svima susret sa Darkovom smrću pomogne da živimo novim životom – svetim životom!
A sada dragi Darko, vjerujući da si živ u radosti Isusa Uskrsloga, obraćam se i Tebi s nekoliko riječi. Upravo krajem korizme, kada smo se spominjali Isusove muke, i Ti si bio u velikoj patnji. Na Cvjetnicu sam gledao tvoje umorne oči, i tvoj gubitak svijesti najavljivao je pomalo kraj zemaljskog života. Nekoliko dana nakon Uskrsa, dobri Isus kojemu si suobličio svoju patnju, poziva te k sebi da primiš vijenac i nagradu života: ne život kojeg bolest narušava, ne privremenu sreću i mir; postigao si vječni život, te trajnu sreću i mir i zadobio cvijeće vječnosti koje neće uvenuti. Sada živiš puninu onog života u kojeg te je tvoj župnik Ivan, koji te danas ispraćuje, uveo kroz sveto krštenje prije 17 godina.
Svi smo slabi i grešni, a tako si i Ti dragi Darko imao svoje slabosti. Neka ih dobri Bog izbriše i zaboravi po našim molitvama.
Svi zajedno ostajemo s Tobom ujedinjeni u molitvi i čvrsto se nadamo skorom susretu u vječnosti gdje više neće biti „ni tuge, ni jauka ni boli“.
Uz Tvoju rodbinu i prijatelje danas su ovdje oko Tebe okupljeni i tvoji brojni vršnjaci. Blizi su Ti posebno oni s kojima si u Gornjoj Stubici i u Zaboku dijelio godine svog školovanja. Svi smo jedno srce i jedna duša okupljeni oko Isusa koji je pobijedio smrt. To nas tješi i to nas u ovoj tuzi raduje! Mi znamo da ovo nije rastanak s Tobom; mi znamo da ovo nije kraj nego zapravo novi početak. Kada bi ovo bio kraj, čovjek bi bio najtužnije stvorenje na ovome svijetu.
Dragi Darko, upoznao sam te osobno kao dobrog i plemenitog mladića; blagog i nenametljivog. Budi i dalje prisutan među nama svojom blagošću, svojim osmjehom i svojom nenametljivošću.
Neka Tvoje mlado srce koje je prestalo na ovome svijetu kucati, zakuca zauvijek u ljubavi Isusovog Srca, koje je izvor života i svetosti.
Počivaj Darko u miru Isusa Uskrsloga i moli se za nas! U molitvi ćemo i sada ostati povezani, a uskoro se i gore vidimo svi zajedno! Neka Te Bog čuva!
Dragi i poštovani prijatelji, na kraju, sve Vas okupljene oko Darkovog groba sa našim Velečasnim župnikom od srca pozdravljam, a roditeljima Danici i Stjepanu, te rodbini pokojnika izražavam iskrenu sućut. Bog Vas čuvao i blagoslovio!