neopterećeno sjedim i razmišljam
gledam nebo i oblake na njemu..
silna buka dopire do mene..
ljudi žure, mogu osjetiti njihovu zabrinutost
međusobno se natječu
čovjek čovjeku ne želi dobro..
zamišljam svijet u kojem živimo kao vlak u kojem postoje dva posebna najluksuznija vagona
svi se uporno trude ući u jedan od ta dva vagona
svi osim mene
ja neopterećeno sjedim u zadnjem vagonu..
ne trudim se pomaknuti s mjesta na kojem stojim već duže vrijeme
mirujem i sanjarim..
vjerujem da se sve događa točno onako kako mora
vjerujem da su svi događaji unaprijed određeni i nužni.
by Anita
Post je objavljen 11.04.2008. u 22:05 sati.