Ostala na treningu. Došla kući. Buraz mi napravio sendvič. Presvukla se. Uzela slušalice za mobitel. Uzela sendvič. Uključila mp3. Otišla na folklor.
Trebali bismo ići ovo ljeto u Makedoniju. O, iskreno se nadam. :)
Poslije ostale kao u dobra stara vremena kod škole malo pričat i zezat se. Lauda je bio s nama. Onako, baš super raspoložen. Zezancija i gluposti. Falilo mi je to. Ja bi da je kao prije. Eh, to su bila vremena. Bilo nam je super s njima. Tetovirao se prije nekih 2 mjeseca. Dooobro je, meni se sviđa, eo slikica :)
**
Onako nevezano. Živciraju me određeni ljudi. Prcaju me u zdrav mozak već par dana. Možda su to činili i prije, samo nisam primjećivala. Ovih dana sam dosta osjetljiva i mijenjam raspoloženja. Ne volim kad me zaje*avaju. Ja sam ta koja to inače radi. Ne želite me dirati kad sam loše, vjerujte. Požalit ću i ja, a i vi zbog moje jezičine koja u afektu kaže i što misli i što ne misli. Imate sreće, ne poznajete me takvu i nadam se da nećete još ovih mjesec i pol dana upoznati moju ''drugu'' stranu…O, vjerujte mi na riječ, znam jako uvrijedit ako me se izazove. Ne treba ni vama ni meni to ovih zadnjih tjedana…Te osobe mi nisu nikakav faktor u životu. Kao da mi je stalno do njih. Nije, niti će ikad. Kraj.
Post je objavljen 11.04.2008. u 00:28 sati.