Koncem sedamdesetih zaželjeh ne biti pješak, skucao neke novčeke, otišao u dućan pješice i vratio se Pony-expressom. Ljubazni prodavač mi je dao paragon-blok, ulio u rezervoarčić gotovo litru mješavine, pokazao kako se moje novo prometalo pali i gasi, ovjerio garancijski list sa prvim besplatnim servisom, i zaželio mi sretan put.
Zagreb i okolica bili su doslovno moji, jurcao sam tako godinu-godinu i pol dana, jasno bez kacige. Nosio sam samo zaštitne očale, da bih zaštitio oči od vjetra i muha. Odlutao bih tako do Karlovca i Siska, po Sljemenu i njegovu zaleđu, slobodan k'o 'tica. Onda su izmislili da moje prometalo treba registrirati. Nisam to mogao učiniti, jer sam papiriće pobacao. Jasno - ulovljen sam u prekršaju, a ja zajunio da ću radije poći u zatvor nego platiti dvjesto nečega, vrijedno dva dana zatvora.
Motorić sam darovao rođaku za vozikanje po stranputicama i bregima kuda nije bilo milicije, a mene je nepune dvije godine kasnije u rano jutro pokupila "marica". S još desetak bunovnih, probuđenih anđelaka, isporučili su nas u Vodnikovu, s uputama da oni koji žele u zatvor skrenu niz hodnik desno, a raspoloženi za plaćanje da se obrate na blagajnu lijevo. Toga mi se dana baš nije išlo u zatvor, pa se pridružih lijevoj koloni.
Pet - šest godina kasnije kupio sam brodić za centimetar kraći od tri metra, zašarafio na njega motorić od tri i pol "konja", te postao brodovlasnik. Sidro, konop i vesla činili su ga potpunim, nikakve papire nije trebalo imati.
Kaić je inače rađen u samogradnji, kako se prethodnom vlasniku htjelo, bio je to lijep i šestan, osvojio me je na prvi pogled.
Već nekoliko godina leži izvučen na žalu, žudeći za nužnim uređivanjem, kao žrtva nove birokratske zavrzlame. Mora dobiti broj i ime, treba ga registrirati - upisati u upisnik plovila, a ja bih morao na Kapetaniji položiti ispit za voditelja čamca. Nisu me mogli uloviti u prekršaju, nisam ga makao od tamarisa za koji je vezan, dok se komunalne vlasti ne dosjete izdati nalog za uklanjanje sa javne površine.
Neće moj brodić biti jedini silom zakona maknut sa žala na kojem je ostario. Još nije isključeno da pod stare dane počnem sređivati papirologiju, te popravim statistiku nasljedstva iz mračne prošlosti u prelasku u žuđenu demokraciju. Novi brodić sa gratis autićem neću kupiti.
Neću iz principa...
Post je objavljen 10.04.2008. u 19:18 sati.