Marketing
Bivši – stari – novi blog....
Kao i svi, prije ovoga bloga imala sam ih barem još 10. Ne mogu sa sigurnoću reći s koliko sam otkrila prvi blog, ni kako se zvao...ali znam da je to bilo negdje početkom srednje škole. Za neke je pola škole znalo, a druge nisu stigli ni otkriti zbog brzine kojom bih ih obrisala. Kako imam brdo slika, pjesama, videa, textova na svome računalu. Odlučila sam očisti foldere od nepotrebnog smeća. Ni jednu pjesmu, i ni jedan video nisam obrisala. I umjesto da sam krenula na „čišćenje“ slika, počela sam sa textovima... tj. word dokumentima. Tako sam sasvim slučajno naletila na word pod značajnim imenom postovi. Otvorila sam ga tek toliko da imam u vidu o čemu se tu radi.... a kad ono postovi sa mog bivšeg bloga. S otvaranjem tog worda prestalo je moje „čišćenje“. Sljedećih sat vremena sam provela nasmijana. Pomislila sam kako su se moja razmišljanja od tada do danas promjenila, kako su moji postovi u početku sadržavali rečenice tipa, „...pogledao me danas dok smo se miomišli na hodniku...“, ili „...salatu koju je moja mama napravila, pojela sam u jednom dahu....“. Bilo je tu čak i priča koje sam smišljala, čak sam pisala i o susjedu – voajeru*, najbljem frendu, frendicama.... Zapravo, sve čega se sjećam, bilo je – u osnovnim crtama – prepričano na blogu. Ima i dio o ljetu, koje je bilo ujedno i najbolje ljeto do sada, jer sam tad cijelih 9 dana „tulumarila“. To ljeto, prvi puta sam bila sama doma, i za to vrijeme frendica je bila kod mene, nakon toga slijedio je maturalac, a poslije maturalca 3 dana manifestacija u mome gradu + burazov rođendan. Sjećam se da mi je tog ljeta nedostajalo jedino sna. Jedan post bio je posvećen Griottama, totalno je smiješno to, što sam zaboravila koliko volim tu bombonjeru 
. Bilo je tu ismijavanje sapunica, moljenje mame za nove starke, žicanje pjesama, opsjednutost ljubičastom bojom.... Najbolje od svega je to, što svaki taj besmisleni post je imao najmanje 30 dok 40ak komentara. Iskreno govoreći, sada mi više nije ni važno koliko količniski imam komentara, koliko njihov sadržaj. Volim kad mi netko napiše nešto vezano uz post, a još više kad ima suprotan stav, pa se ja potrudim tu osobu uvijeriti u nešto drugo (ne uspije svaki put, ali to nije ni poanta 
). Par puta sam se baš pošteno nasmijala (samoj sebi), na neke rečenice sam se samo lomila, nevjerojatno... tada mi je sve to bilo jako važno i smrtno ozbiljno, ali kad sada sve to sagledam, jedino što mogu je nasmijati se. Sve u svemu bilo je to lijepo „vraćanje“ u prošlost. Preporučam svima jedno takvo putovanje.
Uživajte!
*pisat ću vam o njemu u jednom postu.... (možda)
Post je objavljen 10.04.2008. u 12:09 sati.