Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/mojpassigmund

Marketing

Nećem lopticu...

Nikako...ali nikako...ne uspijevam psa dobiti da mi vrati lopticu kada mu je bacim...
Radim li šta pogrešno...
Jesam li sve pokušao...
Je li pas možda prepametan da bi meni glupom gazdi donosio nešto što od sebe bacam...
Nemam poima...
Uglavnom...nisam ja baš nešto forsirao psa na tu baci donesi igru...ali sam želio početi izrađivati donošenja aportera pa rekoh samome sebi...ajmo prvo malo probati s lopticom...
Početak igre s lopticom seže još u davna vremena i provlači se kao takav kroz veći dio našega druženja...ja bacam...pas se nemilice sjuri za lopticom...zgrabi ju...gurka njuškom...šljapka capom...i onda čeka da ja došetam do loptice i ponovno ju šutnem ili bacim...OK, govorio sam samome sebi...donijet će pas lopticu kad mu nadođe ta ideja...bez da ga ja nešto posebno učim, ili ne daj Bože nagovaram...
Onda smo se lopticom igrali i među pasofrendovima...to je obično izgledalo tako da bi nakon nekog vremena svi psi (pa čak i oni koji ni svojim vodičima ne donose lopticu) lopticu donosili k meni na ponovno bacanje...a moj pas bi u trenutku kada zgrabi lopticu igrao lovice sa psima i sa mnom u želji da loptica što duže ostane u njegovim ustima...
I sada sam ja kao to malo počeo psu pokazivati kako se igra baci donesi...
Pokušavao sam...bacim lopticu...pas se sjuri za njom...kad uhvati lopticu u zube ja veselo i lagano počnem bježati od psa u nadi da će on s lopticom u zubima doći do mene i da ćemo se onda mijenjati...ja psu nagradicu on meni lopticu...no međutim...čim ja krenem pozivati psa, pas pušta lopticu i veselo juri za mnom...kog briga za lopticu kada gazda poziva na igru...
Onda sam pokušao iz blizine...kao ja dam psu lopticu u usta i onda ju on drži tako dok ga ja hvalim i onda mu kažem daj lopticu i on pusti i dobije nagradicu...je šipak...pas, kada mu ja dajem da primi lopticu u usta, okreće glavu od loptice...onako kao s gađenjem...
Onda sam pokušao ne bacati lopticu od sebe nego ju nogom povlačiti prema sebi i pri tome veselo pozivati psa na igru...kada se pas zapali za lopticu ja mu kažem "ajde" "možeš" "nosi" u nadi da će pas uhvatiti lopticu i nastaviti se kretati prema meni koji se udaljavam od loptice...no ništa od toga...pas se ponaša kao da loptica nije između mene i njega i samo nastavlja po malo zbunjeno hodati prema meni...
I tako...mislim...preživjet ćemo mi i ako pas nikada u životu ne donese lopticu...nije da nam je to bitno u životu...ali pas je po malo nesretan zato što shvaća da se od njega očekuje da nauči neki trik, a on to očito ne uspijeva, a ja ga ne smijem hvaliti i smijati se njegovoj zbunjenosti, već moram na neki način dati psu do znanja da ne čini ono što treba u toj baci donesi igri...i onda ja budem nesretan jer se kao nešto ignorantski ponašam prema psu, a pas je nesretan jer ne shvaća te moje signale kojima ga pokušavam naučiti igru baci donesi...
U jednom trenutku, kada sam radio na način koji sam posljednji opisao, pas je pokupio lopticu...ponio je do mene i ja sam mu je uzeo iz ustiju i nagradio ga i krenuo ga maziti i veseliti mu se...pri tome sam kleknuo do psa...on me od sreće što ga hvalim toliko oblizao da mi je skinuo kapu s glave i u lizanju me zakačio zubom iza uha i malo me ogrebao...totalno ga je preuzela sreća...ali očito da je nesvjesno donio lopticu jer ju je nakon toga opet ignorirao, kao da se taj uspješni pokušaj nikada nije niti dogodio.
Mislim da ću se nastaviti nabacivati sa lopticom uz silno veselje i motiviranje psa na igru sa mnom i lopticom...pa ako donese dobro, ako ne donese opet dobro...bolje da se mi veselimo igri i šetnji...a dal će donijeti li neće...koga briga...


Post je objavljen 10.04.2008. u 08:24 sati.