Marketing
9. 04. 2008. Naslov - nije bitan
(by anna)
Nisam ni primijetila ove godine da je proljeće stiglo. Da su dani duži. Sve mi je kao u nekoj magli od tastature do škole i nazad. To je sve. I zato mi je nedjelja bila kao praznik. Šetale smo do Vrela Bosne. Naglasak na šetale. Dobro, par stanica tramvajem, ali onda smo šetale i šetale i šetale, satima. Namjerno nismo išle autom (nekad se pitam kako smo nekada izlazile, kako nam nije bilo mrsko??? izaći u grad, otići u šetnju bez da smo se dovezle autom?) Ali, na dobro se očito vrlo lako naviknuti. Uglavnom, na Vrelu Bosne nisam bila, godinama. A vežu me lijepa sjećanja i iz djetinjstva i kasnije kad smo išli, sa nekim ljudima iz prošlog života. Evo malo ugođaja. Prvo, šetnja kroz aleju, (otprilike 45 minuta laganog hoda...da, mjerile smo vrijeme)
Popile smo kafu gledajući u ovo
Hranile smo labudove i patke smokijem (mada je iskreno više izgledalo kao da ih gađamo smokijem, ali dobro...izvukli su živu glavu)
I onda nazad kroz aleju kući. Plan je bio da idemo u kino to veče, međutimmmm, djevojke su se preforsirale. Mislim da sam pala u neku mini komu kad sam zaspala tu noć.
Film smo gledale sinoć, P.S. I Love You...i samo ću reći, sreća! pa sam ga gledala jučer a ne prije godinu i pol. Da sam ga gledala prije godinu i pol, vjerovatno bih ridajući otrčala iz kina u nepoznatom pravcu. Film je dobar, prava ljubavna drama i treba ga pogledati svako ko se nekada u životu borio sa osjećajem gubitka voljene osobe. Ali ne ako vam se to trenutno dešava. Tada je pogubno. I samo još nešto, muška postava filma je deset puta (najmanje) zanimljivija od ženske. Što je plus, naravno ;)
Post je objavljen 09.04.2008. u 16:28 sati.